Uvođenje novog župnika požeške Župe sv. Terezije Avilske u službu

U nedjelju, 8. kolovoza tijekom euharistijskog slavlja koje je u Katedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, u službu župnika Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi uveden je Mario Večerić. Na slavlju je sudjelovao i novoimenovani župnik in solidum iste Župe Josip Krpeljević, prepošt požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra  Ivica Žuljević, župni vikar Marko Milaković, te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup im je zahvalio što su unatoč ljetnim vrućinama dolaskom na svetu misu posvjedočili važnost svoje povezanosti s Bogom. Podsjetio ih je kako je tijekom ljeta učinjen novi raspored svećeničkih službi po kojem je njihov dosadašnji župnik Mladen Štivin imenovan župnikom manje župe Zapolje kako je zamolio zbog zdravstvenih i drugih razloga, a za novog župnika imenovan Mario Večerić, kojeg na ovom misnom slavlju uvodimo u službu. Biskup je pripomenuo kako je zbog veličine požeške Župe sv. Terezije Avilske upotrijebljena mogućnost predviđena Zakonikom kanonskog prava, te je uz Maria Večerića kao župnika voditelja imenovan i drugi župnik in solidum, kanonik Josip Krpeljević. Zatim je bilježnik Biskupskog ordinarijata Matej Siluković pročitao dekret kojim je Mario Večerić imenovan župnikom Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi, te je u kratkim crtama prikazao njegov dosadašnji životni i svećenički put,  a zatim je novi župnik prema crkvenim propisima pred biskupom Antunom i nazočnim vjernicima ispovjedio vjeru.

U homiliji biskup je izrazio uvjerenje kako se mnogim sudionicima slavlja dogodilo slično onom što se dogodilo proroku Iliji u današnjem prvom čitanju. Njegova se životna situacija izvanjski i u duši svojom težinom tako zgusnula i gušila ga do te mjere da se prorok Bogu požalio kako više ne može živjeti, i zamolio ga da mu udijeli smrt. Bog u tom trenutku šalje Iliji u snu svoga anđela da mu uputi ohrabrujuću riječ i pruži kruha i vode, kako bi bio okrijepljen za daleki put pustinjom sve do gore Horeba.  To mjesto pamti Božju inicijativu sklapanja saveza Židova s Bogom po kojem je rođen narod u teškim nevoljama njegova četrdesetogodišnjeg boravka u pustinji. Povezujući to s evanđeoskim ulomkom u kojem Isus uvjerava Židove da je on kruh koji je s neba sišao i da će onaj koji blaguje njegovo tijelo živjeti uvijeke, biskup je istaknuo kako se u Isusu ostvaruje u punini ono što je anđeo započeo s Ilijom u pustinji. Ima jedan kruh u kojem je takva hranjivost, kojom se nahranio Ilija u pustinji i kojom Isus može nahraniti čovjeka da preživi ne samo ovozemaljsku pustinju, i onu koja se zove smrt, da u njemu pobijedi život, jer On je na križu darovao svoje tijelo za život svijeta, ustvrdio je biskup. Još je rekao da je Isusovo euharistijsko tijelo ispunjeno moću božanske ljubavi, i kad blagujemo svetu pričest postajemo dionici one njezine hranjivosti kojoj je izvor Isusov „za nas“. Božanski nepotrošivi „za nas“ s Isusova križa prisutan je već više od dvadeset stoljeća na ovoj zemlji, i mnogi od nas poput Ilije, kad se nađemo u bezizlaznim životnim situacijama, nahranjeni tim Isusovim  „za nas“ u svetoj pričesti, postajemo ljudi jakog duha, moćni za pobjede, ne naše vlastite, nego Isusove u nama i u našoj smrti.

Pozvavši sudionike slavlje da zajedno s njime zahvale Bogu što On ni u jednom trenutku našeg postojanja nikoga od nas ne napušta, pa ni u onoj najtežem, smrtnom času,  biskup je  nastavio govor o hranjivosti, ustvrdivši da je uz božanski kruh i Božja riječ hranjiva. Oni koji slušaju Isusovu riječ postaju dionici izazovnog procesa: Ta riječ ne ulazi samo u njihove uši, nego dopire do njihova srca, zahvaća ih svojom privlačnošću, osvaja ih svojom uvjerljivošću i istinitošću, te oni odlučuju svoj život usklađivati s njome, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako Isus u evanđeoskom ulomku objavljuje da u njoj prisutan njegov nebeski Otac, koji nam daje da vjerujemo u njega, Sina Očeva i da mu povjerimo svoju sudbinu. Vjera je budnost srca za Boga, i zato želimo svake nedjelje takvim srcem najprije osluškivati njegovu božansku riječ, a zatim u svetoj pričesti blagovati njegov božanski kruh, naglasio je biskup. Podsjetivši kako kruh kao i druga hrana ima određeno svojstvo koje stručnjaci za prehranu, nutricionisti nazivaju hranjivošću, biskup je ustvrdio da si mi do kraja ne znamo protumačiti što je to hranjivost hrane, ali da možemo reći kako je ona u konačnici duhovno svojstvo koje je Bog utisnuo u nju, da onima koji je blaguju podari tjelesnu moć. Onima pak koji u svetoj pričesti blaguju njegov božanski kruh daruje duhovnu moć svoje božanske ljubavi kojom se pobjeđuje i samu smrt. Poželio je sudionicima slavlja da svoj život promišljaju u navedenim Božjim koordinatama, i uvijek ostanu na njegovu putu koji ne završava u gubitništvu, nego u pobjedi za vječnost. Novoimenovanim pak župnicima poručio je kako je njihova zadaća naviještati župljanima hranjivu Božju riječ, i u svetoj pričesti hraniti ih Isusovim kruhom života, te da snaga Božje riječi bude neizostavni dio njihova života. Još je poručio župnicima da svjesni te dragocjene zadaće budu hrabri  i ponosni što su pozvani i poslani vršiti takvo božansko poslanje. Pozvao ih je neka mole svaki dan za sebe i za Božji narod, da u svima nama bude dovoljno duhovne osjetljivosti vjere, koja razumije privlačnost Božje riječi, i koja vapi za hranjivošću Božjom, te svi do kojih ona dopre budu snažni hrvatski putnici u hodu prema vječnosti. Njihovo svećeničko služenje povjerio je Isusovoj Majci da ona pomogne te ono bude uspješno.

Na svršetku misnog slavlja novoimenovani župnik Mario Večerić zahvalio je Bogu na daru svećeničkog služenja, a biskupu Antunu na povjerenju koje mu je iskazao ovim imenovanjem. Obećao je da će u zajedništvu sa svojim najbližim suradnicima i u suradnji s povjerenim župljanima vjerno i radosno vršiti župničku službu u Župi i kao ravnatelj Biskupijskog Caritasa, te je u župnim oglasima najavio pastoralne aktivnosti u predstojećem tjednu. Biskup Antun je na svećeničko služenje novog župnika i njegovih suradnika, te na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.