Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Još 3, 7-10a. 11. 13-17; Ps 113, 1-2. 3-4. 5-6; Mt 18, 21–19, 1.
Evanđelje dana (Mt 18, 21–19, 1)
„Opraštaj, kažem ti, ne do sedam, nego do sedamdeset puta sedam!“
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«
»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«
»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«
»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.
Razmišljanje
Današnje Evanđelje dotiče jedno od vrlo važnih pitanja kršćanstva, a to je nesumnjivo pitanje opraštanja. Nažalost, u međuljudskim odnosima jedna osoba vrlo često povrijedi drugu, bez obzira koliko se trudila održavati dobar odnos. Postoje razni razlozi za to. Često se radi o nesporazumima koji proizlaze iz nedorečenosti, različitog odgoja ili je čovjek ponekad jednostavno iznerviran zbog prevelikog stresa koji život sobom nosi. Ponekad čovjek ne promišlja o posljedicama svojih riječi, svojih postupaka. Težina povrjeda varira. Opraštanje nekima od nas ide lakše, a drugima teže. Međutim, svatko je bio povrijeđen, a i svatko je nekoga povrijedio. Ipak, neki ljudi imaju poseban `talent’ da povređuju druge, a tek kasnije razmišljaju i traže da im bude oprošteno. U takvom slučaju možemo se naći u poziciji da kao Petar Isusu postavljamo pitanje: Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta? (Mt 18, 21) Ili puno puta? Do kada praštati ako netko uvijek iznova ponavlja svoje pogrješke? Isus pak Petru, i svakome od nas, odgovara: Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. (Mt 18, 21) Ova simbolična brojka sedamdeset puta sedam mogla bi se prevesti kao – UVIJEK! U daljnjim redcima Evanđelja Isus nam, služeći se usporedbom, želi olakšati razumijevanje problema opraštanja. Bog koji sve vidi i koji je pravedan trebao bi nam naplatiti za naše prijestupe. Usto, svatko od nas primio je puno od Boga, talente i druge milosti, svatko ponaosob. I svatko od nas više je ili manje toga svjestan. Tim više, svi smo, bez izuzetka – dužnici Božji. Svi smo, bez iznimke, sagriješili. Dakle, nevini Krist umro je za sve nas zajedno kao i za svakoga pojedinačno, dobrovoljno, u velikoj patnji. Učinio je to iz bezgranične ljubavi. Stoga, svi smo dužnici ove Ljubavi. Međutim, Bog nam daje sve ako Ga zatražimo, posebno po sakramentu pomirenja. Ne samo da nam otpušta grijehe već, povrh toga, izlijeva na nas Svoju ljubav. Dakle, sve je u najboljem redu ako znamo opraštati drugima njihove prijestupe prema nama. Tada Božje praštanje generira praštanje u drugom čovjeku i obrnuto. U molitvi Oče naš izgovaramo: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Takvo opraštanje vrlo je ugodno Bogu. Iz iskustva svatko od nas zna kako je neugodna atmosfera kad su ljudi međusobno posvađani. Roditelji znaju koliko je teško podnijeti svađu između djece, a kako je pak dobro u obitelji kada su djeca složna, kada pomažu jedni drugima. Svi smo mi posvojena Božja djeca, tako da svoje međusobne odnose na neki način možemo dovesti u vezu s Bogom. Postoji još jedan aspekt opraštanja na koji vrijedi obratiti pozornost, posebno u današnje vrijeme kada tako malo ljudi ide u crkvu, a još manje pristupa sakramentu pomirenja. Naime, kada čovjek u odnosu s drugim čovjekom ne doživljava ljubav, ne doživljava praštanje, teško mu je povjerovati da ga Bog može voljeti, da mu može opraštati. Nedavno je prilično mi bliska osoba doživjela nervni slom. Već dugo je bolesna, a u posljednje vrijeme posebno je teško patila. Kako se nije mogla nositi s vlastitom patnjom i bespomoćnošću, molila je za ozdravljenje jer medicina u njezinu slučaju ne može baš puno učiniti. Nažalost, zdravstveno se stanje pogoršavalo. U jednom se trenutku obratila Isusu s velikim zamjeranjem jer zna da On može sve, može je i ozdraviti, a svejedno ne poduzima ništa. Zašto je tako ravnodušan prema njezinoj patnji? Zar tako izgleda ljubav? Ako je tako, onda ne želi ni takvu ljubav, ne želi takvo Nebo, ne želi ništa. Ubrzo je shvatila kako je pretjerala s prijekorima. Uplašila se da će je sada Bog doista odbaciti. Tada je u suzama rekla „Ako me i nakon svega ovoga još uvijek makar malo voliš, barem mi odagnaj bol koji više ne mogu podnositi unatoč velikim dozama lijekova protiv bolova.” Bol je gotovo umah potpuno nestala, a narednih dana više joj nisu trebale tablete protiv bolova. Kao što vidimo, Bog nam rado oprašta ako Ga samo zatražimo. K tomu, u znak Svoga oprosta, On na nas izlijeva i Svoje milosti. Ako dakle, želimo nekome približiti Boga, oprostimo mu. Ako želimo da nam Bog oprosti, oprostimo i mi, a tada se ne moramo bojati za svoje spasenje. Gospodine Isuse, iako znam i čini se kao da razumijem, nije mi lako opraštati brzo bez oklijevanja. Obično mi treba vremena da zaliječim rane na srcu, da mogu hladno sagledati situaciju. Ponekad se nepotrebno nerviram i izražavam svoju ljutnju oštrim riječima, iako obično kasnije požalim i želim sve popraviti. Molim Te, Isuse, učini moje srce milosrdnim po uzoru na Svoje Srce. Također Te molim da blagosloviš one koji su mene povrijedili i one koje sam ja povrijedio. Amen. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
