Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Suci 2, 11-19; Ps 105, 34-35. 36-37. 39-40. 43ab i 44; Mt 19, 16-22.
Titular: Virovitica – sv. Rok – svetkovina.
Evanđelje dana (Mt 19, 16-22)
„Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš pa ćeš imati blago na nebu!“
U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Razmišljanje
Dobro je s vremena na vrijeme sebi postaviti pitanje poput mladića iz današnjeg Evanđelja: Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni? (Mt 19, 16) Zasigurno ćemo dobiti isti odgovor kao i ovaj mladić: Čuvaj zapovijedi. (Mt 19, 17) Ali u nama, iako ih dobro poznajemo, ima nešto što čini da se pretvaramo kako baš i ne razumijemo o čemu se tu radi pa postavljamo dodatna pitanja, kao i mladić: Koje? A Isus reče: »Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!« (Mt 19, 1819) To su zapovijedi iz Dekaloga koje se odnose na ljude. Kaže mu mladić: Sve sam to čuvao. (Mt 19, 20) To je dobro, to je dovoljno za spasenje. Onaj tko se drži zapovijedi, može mirno kročiti kroz život. No, mladiću to nije dovoljno. Pita: Što mi još nedostaje? Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom«. (Mt 19, 2021) Dakle, pridržavanje zapovijedi dovoljno je za spas, ali ako se zapovijedi držimo, to ne znači da smo savršeni. Da bismo bili savršeni, potrebno je još nešto. Treba učiniti više, a ne samo koliko je nužno.
Potrebno je sve prodati i razdati siromašnima i slijediti Isusa. Dakle, bez ostatka, radikalno, ne ostavljajući sebi ništa, ni u materijalnom ni u duhovnom smislu. Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. (Mt 19, 22) Lako je reći… čovjek ima čak i iskrene namjere, ali kada dođe trenutak za konkretne poteze, koliko se ljudi nađe spremnima slijediti Isusov savjet? Jesam li spreman tako radikalno ispuniti zapovijedi ili čak učiniti i više? Tko je to od nas prodao sve što je imao i razdao siromašnima, a da za sebe nije osta vio ništa? Tko od nas razdaje sve što ima duhovno siromašnima, onima koji trebaj u naše svjedočanstvo, naše priznanje Krista? Tko od nas posvećuje svoje vrijeme ljudima bez zadrške, ne pokazujući nestrpljenje, ne mareći za umor, ne gledajući svoje planove? Možda je upravo zato Isus na početku čovjeku odgovorio: što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! (Mt 19, 17) Možemo primijetiti da je samo Isus Krist ostavio sve što je imao, čudesno Nebo i postao Čovjekom. Kao Čovjek nije posjedovao ništa materijalno, čak ni kuću, a na kraju je dao sve, sve do posljednje kapi Krvi za siromašne, za ljude koji zbog svog duhovnog siromaštva kao što je grijeh, nisu mogli zadobiti Vječni život na Nebu. Prema tome, nedostižan uzor savršenstva imamo u Isusu Kristu. Koliko se svojim životom pokušavam približiti tom obrascu? Kako mu se približava moderni svijet? Dovoljno je sjetiti se prošle godine i situacije s korona virusom. Kako je nama ljudima 21. stoljeća lako poštovati razna ograničenja kako bismo izbjegli zarazu korona virusom. Nosimo maske, dezinficiramo prostore, peremo ruke, ograničavamo kontakte, posjete ili ih skroz ukidamo, iz kuće izlazimo samo kada je to nužno… Kako nam je lako prihvatiti ljudska ograničenja, i ispostavlja se, da nam ona čak ne padaju tako teško. Vodimo računa da zaštitimo svoje svoj ljudski život, a često ne ulažemo nikakav trud da se pobrinemo za svoj Vječni život. Bojimo se virusa, a ne bojimo se pakla i osude koja dolazi kada se ne držimo Božjih zapovijedi. Božje zapovijedi uvjet su da steknemo Vječni život. Zar on ne vrijedi više od prolaznog života na ovoj zemlji? Pa zašto nam je onda tako teško odreći se svojih zlih sklonosti, svojih trenutnih užitaka, svog oholog razmišljanja? Zašto je modernom čovjeku tako teško upotrijebiti Božju mudrost, Božju milost? Zašto? I kako ja stojim s tim stvarima u vlastitom životu ? Čega sam se odrekao, koji sam križ prigrlio? A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
