Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i prva kroz godinu
Čitanja: Još 24, 1-2a. 15-17. 18b; Ps 33, 2-3. 16-17. 18-19. 20-21. 22-23; Ef 5, 21-32; Iv 6, 60-69.
Klanjanje: Međurić.
Evanđelje dana (Iv 6, 60-69)
„Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:
»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Razmišljanje
Narod koji je slušao Isusa ponekad bi bio zbunjen onim što je Isus govorio jer nisu razumjeli Njegove riječi. Jedna takvu rečenicu koju izgovara Isus i ovdje, ova je o blagovanju Isusova Tijela i Krvi. Takav govor obično je dovodio do žestokih rasprava i podjela među onima koji su Ga slušali, ali i davao priliku i argumente, barem su tako mislili, onima koji su se Isusa na sve moguće načine trudili razotkriti kao „još jednoga u nizu prevaranata”. Isus je toga svjestan, ali zbog toga ne popušta u Svome govoru jer Mu nije stalo da mase idu za Njim po svaku cijenu, već je došao navijestiti Kraljevstvo Božje i povesti ljude k spasenju, a to je moguće jedino ako su spremni ići za Njim, ako su spremni uzeti svoj križ i slijediti ga. Mnogi su Ga, nakon ovakvih govora napuštali, jer nisu mogli dokučiti dubinu Isusovih riječi, oni su gledali samo Njegovo ovozemaljsko djelovanje i tražili senzacije. Isus u jednom trenutku, zvuči iznenađujuće, pita i svoje učenike da ne kane i oni otići; kao da im govori da ako žele mogu – slobodni su. Naizgled kao da Mu nije stalo do njih. No, Isus im samo želi usmjeriti pažnju na važnost onoga što govori i čini i da je to jedini ispravan put.
Ovo pitanje odnosi se i na nas: želimo li Ga slijediti po svaku cijenu ili smo spremni otići od Njega u situacijama u kojima nam ne odgovara da ga slijedimo? S.H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
