Na blagdan Male Gospe, 8. rujna vjernici iz župa Slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije hodočastili su u Voćin. Središnje euharistijsko slavlje na otvorenom prostoru pokraj svetišne crkve u Voćinu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slavonsko-podravskog arhiđakonata na čelu s arhiđakonom Vladimirom Škrinjarićem, slatinskim dekanom Draganom Hrgićem, virovitičkim dekanom Ivicom Šohom, našičkim dekanom Antom Ivićem, te voćinskim župnikom i voditeljem svetišta Ivanom Ereizom.
Započinjući homiliju biskup je spomenuo kako su ga novinari prije ovog slavlja pitali zašto vjernici u velikom broju dolaze na hodočašća u Voćin. Kazao je kako ono što vjernike pokreće na hodočašće nije tek nešto ljudsko, nego svjetlo, snaga i poticaj odozgor, te se stoga tom Božjemu treba diviti i za to zahvaljivati. Naša hodočašća u Voćin, nastavio je biskup, svjedočanstvo su da Bog zaista djeluje u nama ljudima i u našoj povijesti, i treba imati oči koje to vide, a još više srce koje to osjeća. Ustvrdio je da nas upravo tako uče naviještena misna čitanja. Razlažući ulomak prvog čitanju u kojem prorok Mihej tumači svojima da je Bog aktivno biće koje djeluje i u stanjima njihove ljudske nemoći u politici, gospodarstvu i na drugim razinama, te ih poziva da očima vjere prepoznaju što im Bog poručuje kroz događaje i situacije koja se po ljudskim prosudbama smatraju neuspjelima. Uvjerava ih da će Bog u tim na prvi pogled gubitničkim stanjima izvesti svoju pobjedu kad „rodi ona koja ima roditi“ i kad se ostatak braće vrati sinovima Izraelovima, a Bog na svoj božanski način uspostavi mir nad svojim narodom. Ustvrdivši kako i sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima slično veli da Bog nije biće mirovanja, nego akcije, koji djeluje kao ljubav, jer on u konačnici jest ljubav, biskup je pozvao sudionike slavlja da svoje misli usredotoče na akciju koju je Bog pokrenuo na korist njegova naroda. Kazao je da se Bog u svojoj ljubavi nikad neće odreći svog naroda niti ijednog njegova pripadnika, jer on u svakome od njih želi ostvariti svoj naum. Ljubav nikad ne djeluje napamet, nego smišljeno, osjetljivo i ciljano, i zato ona uvijek uspješno djeluje, ustvrdio je biskup. Bog je akciju svoje ljubavi ostvario u Isusu Kristu, služenjem i suradnjom jednostavne, ponizne djevojke Marije iz Nazareta. Isus Krist je zahvat Božje ljubavi u našu sebičnost, nemoć i promašaje, smrtnu ranjenost. Stoga naša povijest nije prepuštena nama samima, i oni koji svaki dan u Hrvatskoj pripovijedaju kako kod nas ništa ne valja, kako se ništa ne isplati i ništa ne može nemaju pravo, jer ne znaju dobro čitati cjelovitost događanja u kojima je prisutan Bog, istaknuo je biskup. Spomenuo je kako u povijesti Božjih zahvata u naš svijet, zapisanih u Svetom Pismu možemo uočiti da Bog djeluje osobito u teškim trenutcima i kroz teške ljudske situacije. Podsjetio je kako mi upravo u takvim stanjima najprije pomislimo da je sve izgubljeno. Još je rekao da nam je to Bog osobito posvjedočio patnjom i smrću svoga Sina Isusa Krista, kojom je za nas ostvario pobjedu nad smrću. Naglasio je kako je Marija to razumjela svojom vjerom, i da trebamo od nje učiti vjerom promatrati kako Bog ostvaruje svoje djelo kroz naše osobne, obiteljske i narodne patnje i trpljenja, kako ne bismo bili žrtve defetizma koji se širi oko nas. Izrazio je uvjerenje da su nazočni hodočasnici takvi vjernici koji u svojim životnim nevoljama i trpljenjima vide kušnju kojom ih Bog poziva da mu još čvršće povjeruju i još se vjernije oslone na njega, prihvaćajući da se vrši njegova sveta volja u uvjerenju da „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, kako veli sv. Pavao u spomenutoj Poslanici. Pozvao ih je neka s Bogom nikada ne prave neki svoj ljudski račun, nego po Marijinu primjeru ljube Boga svim srcem i s njime surađuju. Marije se u ni jednoj životnoj situaciji nije dala smesti ljudskim djelovanjima, u njima je tražila i prepoznavala Boga na djelu. Zato je imala hrabrosti Bogu reći: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj volji“, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da se unutar toga božansko ljudskog okvira događaju istinski životni pomaci, naša ljudska rađanja i preporođenja, nastaje novo nebo i nova zemlja.
Razlažući evanđeoski ulomak o Isusovom rodoslovlju, izrazio je uvjerenje kako sudionici slavlja iz vlastitog iskustva osjećaju da se novi svijet u konačnici ne može ostvariti ljudskom pameću i marom naših ruku, da on nije neki proizvod ili plod učinkovitosti potrošačkog društva, nego se on može roditi jedino kao Božje djelo. Ustvrdio je da su rađanja najizazovnija događanja, jer se u njima ostvaruju daleko dublje i zamašitije dimenzije života, nego li kad mi proizvodno-potrošački djelujemo. Podsjetio je kako je Marija rođenjem Sina Očeva dala sasvim poseban doprinos rađanju novog neba i nove zemlje, ostvarenih u Isusovoj muci i smrti. Upitavši sudionike slavlja od kuda očekuju da će se dogoditi korijenite promjene koje bi mogle istinski unaprijediti život u Hrvatskoj, biskup je ustvrdio da neće biti dovoljno ako te promjene budu samo gospodarske ili neke druge prolazne i površne naravi, nego da se to može ostvariti samo kroz ona rađanja o kojima je Isus razgovarao s učenim Nikodemom, uvjeravajući ga u nužnost da se čovjek rodi odozgor vodom i Duhom Svetim. Podsjetivši sudionike slavlja da su započeli svoje rođenje odozgor u sakramentu krštenja, kojim je Isus Krist u snazi svoga Duha u njima pobijedio zlo i smrt, te u njih ugradio počélo vječnosti, ustvrdio je kako Bog želi da to ne zakržlja, nego nastavi rasti do mjere onoga što on može ostvariti u njima. Izrazio je radost što su Marijini hodočasnici onaj dio hrvatskog naroda koji željno iščekuje da Bog kroz njihove patnje i nevolje izgradi svoj novi svijet, i da se u njima rodi ono što je Bog za njih naumio kad im je podario život. Pozvao je sudionike slavlja da obnove svoju ljubav prema Bogu, da ona bude žarka poput Marijine, i da njezinim primjerom i zagovorom rađanje Božjeg života u njima konačno bude dovršeno Isusovom pobjedom nad smrću. Zaželio je da nas Isusova Majka, koja se po Božjem naumu rodila kako bi nas njezin Sin Isus Krist mogao roditi za vječnost, u svojoj majčinskoj ljubavi pomaže i ohrabruje osobito u teškim situacijama da se ne bojimo jer nas Bog nikada neće napustiti. Vjerujmo ljubavi i djelujmo surađujući s ljubavlju, jer se iz ljubavi rađa pobjeda života, ustvrdio je biskup. Zamolio je Isusovu Majku da bude hodočasnicima svjetlo, snaga i zagovornica na tom putu vjere, te nikad ne izdaju Boga i njegove nade koje je položio u njih.
