Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Ezr 9, 5-9; Ps Tob 13, 2. 4. 6. 7. 8; Lk 9, 1-6.
Evanđelje dana (Lk 9, 1-6)
„Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.“
U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.
Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.
Razmišljanje
Riječi današnjeg Evanđelja govore o situaciji u kojoj je Isus razaslao Svoje učenike propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. S obzirom na to da ih je poslao, zacijelo je smatrao da su već dovoljno naučili od Njega i da su sposobni samostalno djelovati. U tom djelovanju ne ostavlja ih isključivo s ljudskim sposobnostima naučavanja, kao što je to uobičajeno u svjetovnom naučavanju. Isus je želio da budu vjerodostojniji od ostalih putujućih učitelja kojih je u ono vrijeme bilo mnogo u Izraelu i zato im dade moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. (Lk 9, 1) Ujedno, Isus je želio da se ne opterećuju dodatnom opremom. Nisu trebali uzimati rezervnu odjeću ili namirnice za put. Preporučio im je da odsjedaju kod različitih ljudi u njihovim domovima. To je vjerojatno bilo zbog toga što su tako mogli jesti i piti skupa s ukućanima pa im nije trebao novac. Ta je preporuka vjerojatno teško pala apostolima, a koliko je tek teška nama koji se toliko volimo osigurati kada idemo na put, a onda imamo problem da se netko nepoželjan ne bi dokopao te naše prtljage, a k tome treba pribrojiti napor koji je potrebno uložiti u prenošenje te prtljage, pogotovo ako je teška. No, ako želimo djelovati kao misionari, potreban nam je unutarnji mir, ta vjera koja nam pomaže da se oslobodimo pretjeranih bremenitih briga jer Bog, kada nas šalje, stavlja na naš put i ljude koji će se brinuti za naše potrebe.
Učenici su bili poslušni svome Učitelju. Putovali su u skladu s Isusovim uputama. Obilazili su po selima, navješćivali Evanđelje i liječili posvuda. (Lk 9, 16) Ovaj kratki odlomak Evanđelja pokazuje ne samo one prvotne, već i najvažnije zadatke apostola. Također, pokazuje koji su zadatci njihovih nasljednika tj. biskupa, svećenika, a osobito misionara. Kada ih poziva u službu Crkvi, Bog svećenike oprema za taj put darovima sličnima onima kojima je nekada opremio apostole. Bog daje dar iscjeljivanja ljudskog tijela i ljudske duše. Taj je dar imanentan svetim sakramentima. Tijelo je neodvojivo od ljudske duše. Stanje duha utječe na tijelo. Kada netko ima mir u svojoj nutrini, kada mu savjest ništa ne predbacuje, a pouzdanje u Boga omogućava da podnosi nedaće, tada i tijelo, mada ponekad može biti slabo, još uvijek može puno učiniti, može služiti čovjeku. Drugačije je kada netko boluje uslijed nečega što nije povezano s njegovim duševnim stanjem: neke urođene genetske mane, nezgode ili starost koja nagovješćuje da se bliži čas napuštanja ovog svijeta. Napokon, starost nije bolest, već samo vrijeme za promišljanje o ranijem životu i vrijeme pripreme za susret s Bogom u Vječnosti. Sve u prirodi ima svoje vrijeme. Postoji vrijeme rađanja, vrijeme rasta, vrijeme sazrijevanja, vrijeme rada i vrijeme odlaska. Iz perspektive godina koje smo proživjeli, svi primjećujemo kako vrijeme brzo prolazi, kako brzo ljudi odlaze. U početku obično postoji tuga, žaljenje. Zatim se u tišini, koju iza sebe ostavlja preminula osoba, budi promišljanje o prolaznosti, o smislu života i njegovoj vrijednosti. Ako se u toj tišini dopusti Isusu da progovori riječima Evanđelja, žaljenje brzo nestaje. Ta Isus nam govori: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. (Iv 11, 25) Također govori: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (Iv 6, 54) Dakle, imamo veliku nadu… Svećenici su ti koji imaju moć pretvoriti kruh u Kristovo Tijelo, a vino u Njegovu Krv i dijeliti taj izvanredni Dar za Vječni život. Također, oni su ti koji, u skladu s Kristovom voljom, opraštaju grijehe u Njegovo Ime po sakramentu pomirenja. Bog tako malo od nas zahtijeva. Želi spasiti svakoga, ali ne bezuvjetno. On zahtijeva naš suradnju koja se evanđeoskim jezikom naziva obraćenje. To se obraćenje u životu sin koga od nas može dogoditi više puta, u različitim fazama duhovnog razvoja. Za početak je najvažnije priznati Krista za svog jedinog Gospodina i Spasitelja. Po prirodi stvari nakon ovog priznanja uslijedit će prihvaćan e Njegova učenja i pridržavanje Njegovih zapovijedi. A kako je u mom životu? Koja su mi se razmišljanja nametnula vezano uz iskustva protekle godine? Što sam uslijed njih shvatio?
Gospodine Isuse Kriste! Hvala Ti što sam živ, što se opet mogu osjećati slobodno i uživati u ljepotama i blagodatima ovoga svije a koji si za nas stvorio.
Molim Te također za našu budućnost, da sačuvaš svijet od svake pošasti, kako od one koju registriraju ljudska osjetila, tako i od one duhovne. Amen. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
