Subota dvadeset i petog tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Subota
Privilegirani svagdan

Čitanja: Iz prigodnih čitanja (str. 10-27.): Fil 3, 8-14; Ps 40, 2ab. 7-10. 12; Lk 5, 1-11.

Obljetnica posvete crkve: Suhopolje.


Evanđelje dana (Lk 9, 43b-45)

„Sin Čovječji ima biti predan. Bojahu se upitati ga što znači ta besjeda.“

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.


Razmišljanje

Isus je upravo ozdravio padavičara kojemu nisu mogli pomoći Njegovi učenici. Mnoštvo je zaprepašteno i oduševljeno veličanstvom i spektakularnošću toga čuda koje Isus čini pred njihovim očima. Što učenici misle? Nekoliko redaka kasnije, evanđelist Luka izvještava da se u njihovim glavama javljaju razmišljanja o tome tko je od njih najveći. Ovaj nam je kontekst danas potreban kako bismo razumjeli zašto Isus izgovara ove, na prvi pogled, tako neobične riječi: „Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.“ (Lk 9, 44) Isus kao da nije želio da se učenici zadržavaju na tom oduševljenju i udivljenju koje sada okružuje njihova Učitelja; kao ni na snovima o tome kako i njih isti put očekuje u budućnosti. Slijediti Isusa, naravno, znači iskusiti mnoga čuda, ali patnje i progone također. U trenucima kada prolazimo kroz iskustvo moći Boga i Crkve, dobro je skupljati snagu za teža vremena, a u vremenima nevolja i poteškoća razmišljati o Božjoj veličini koju ćemo uskoro iskusiti. Molimo za poniznost kako bismo, poput našega Gospodina, pred očima imali za cilj vršenja Očeve volje. D.S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)