Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i šesta kroz godinu
Čitanja: Br 11, 25-29; Ps 18, 8. 10. 12-13. 14; Jak 5, 1-6; Mk 9, 38-43. 45. 47-48.
Titular: Kuzmica – sv. Kuzma i Damjan, mučenici – svetkovina.
Klanjanje: Dežanovac.
Evanđelje dana (Mk 9, 38-43. 45. 47-48)
„Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.“
U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:
»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«
»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«
»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«
Razmišljanje
U današnjem evanđeoskom odlomku možemo izdvojiti dvije teme. Svaka od njih mogla bi nositi svoj naslov. Najjednostavnija metoda jest preuzeti naslove od samog autora, u ovom slučaju od sv. Marka. Tako prvu temu možemo nasloviti: Tko nije protiv nas, za nas je!, a drugu: Sablazan! Neki su činili čuda u Isusovo Ime, čak i ako nisu bili u krugu Njegovih najbližih učenika. Vidimo kako u ovoj situaciji Učitelj suspreže Ivanove nezdrave pobude u smislu polaganja prava na propovijedanje Riječi i činjenje znakova u Ime Božje. Ne treba li ponekad i nas spustiti na zemlju kako bismo počeli graditi, ali ne više na pijesku, već na stijeni? Ta stijena je Isus Krist. Da bismo prihvatili ovo učenje, trebamo se iskazati izuzetnom poniznošću. Poniznost duha znači održavanje unutarnjeg mira. Poniznost tijela znači da na površinu ne izbija nikakvo protivljenje, nervoza, razočaranje, emocije jer sve to nam i nisu neki savjetnici. Biti jak, ali ne vlastitom snagom, već snagom koja se crpi iz Božjeg Imena i radovati se što je Bog i nekoga drugoga velikodušno obdario darovima za izgradnju jedinstva Crkve. Ako crpim snagu iz Božjeg Imena i mogu cijeniti što je Bog drugima podario slične darove, to će jačati zajednicu, to će i druge privlačiti, to će biti vrlo ekumenski. Ako pak ne pokazujem poniznost i ne prihvaćam da je Bog i druge blagoslovio, onda ću se, naprotiv, ponašati nevoljko, cinično ću ismijavati nečija nastojanja i to će razbijati jedinstvo koje je izgrađeno zalaganjem mnogih ljudi. Time ne samo da ću ih obeshrabriti da nastave s daljnjih naporima, već ću ih možda (što je čak i gore) sablazniti. Ako nekoga sablaznim, hoće li me samoosakaćenje spasiti da ne izgubim dušu? Molimo Te, Gospodine, da nikada nikoga ne sablaznimo. F.P.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
