Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj

Caravaggio: Sv. Jeronim, 1606.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj
Spomendan

Čitanja: Neh 8, 1-4a. 5-6. 7b-12; Ps 18, 8. 9. 10. 11; Lk 10, 1-12.

Klanjanje: Vrbova.


Evanđelje dana (Lk 10, 1-12)

„Počinut će na njemu mir vaš.“

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«


Razmišljanje

Ovaj odlomak govori o kršćanskoj misiji, odnosno misiji naviještanja i poučavanja Riječi Božje. Poruku spasenja, odnosno Radosnu Vijest treba prenijeti i objavljivati svim narodima, izvan granica Izraela. To što Isus šalje po dvojicu učenika govori nam da Vijest treba objavljivati zajedničkim snagama. Ovo poslanje ne znači da idemo i namećemo neku doktrinu, već da podijelimo s drugima iskustvo vlastitoga života, iskustvo Živoga Krista. Zbog toga Isus šalje Svoje učenike ispred Sebe kako bi On Sam mogao biti prisutan po njima. Također ukazuje na to kako je jednostavnost života djelotvorno svjedočanstvo. Evanđelist, osim što ukazuje na samu bit kršćanske misije, ukazuje također na njezine važne elemente: molitvu koja je nužna za održavanje odnosa s Onim koji ih šalje, zatim veliku potrebu i žeđ za Bogom (velika žetva) kao i nedostatak onih kojima je životna svrha rad za Kraljevstvo Božje. Pokazuje i da evanđeoska poruka neće uvijek biti dobro prihvaćena, da će se suočavati s brojnim poteškoćama i protivljenjima (poslani su kao ovce među vukove), da propovijedanje Božje Riječi nije uvijek sigurno niti se može uvijek računati na udobnost, da se ne smijemo zbuniti i skrenuti s izabranog puta, da će učinkovitost naučavanja ovisiti o blizini i dijeljenju prisutnosti (u kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nade. Lk 10, 7), da će znak prihvaćanja Božje Riječi i Radosne Vijesti biti mir koji Kristov učenik dijeli s drugima, a njegova radost plod blizine Božjeg Kraljevstva, one stvarnosti koju je spreman i voljan podijeliti sa svima koje sretne na svome putu. Pomolimo se za sve one koji su poslani u žetvu Gospodnju. W.Cz.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)