Sv. Luka Evanđelist

Oton Iveković, Evanđelist Luka, požeška Katedrala, 1899.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Luka Evanđelist
Blagdan

Čitanja: 2 Tim 4, 10-17b; Ps 144, 10-11. 12-13ab. 17-18; Lk 10, 1-9.

Titular: Lukač, Novska – sv. Luka Evanđelist – svetkovina.


Evanđelje dana (Lk 10, 1-9)

„Žetva je velika, ali radnikâ malo.“

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’«


Razmišljanje

Mislim da nikada ranije nisam obratio pozornost na riječi: ostanite, jedite i pijte što se kod njih nade. (Lk 10, 7) I dok čitam te riječi, negdje u pozadini mojih misli pojavljuje se slika raskošno postavljenog stola sa svim mogućim delicijama na njemu. No što kada se ova idilična vizija ne obistinjuje, a trud uložen u propovijedanje Radosne Vijesti, previjanje rana oboljelih, hranjenje gladnih biva nagrađen neprobavljivom hranom? Što ako domaćini ne kuhaju? Bi li poslušnost: Ne prelazite iz kuće u kuću (Lk 10, 7), nadvladala moju nesvjesnu potrebu da moj trud bude vrjednovan? Živimo u ljudskoj koži — nismo anđeli — i stoga zemaljske potrebe žele trijumfirati nad duhovnima. Nije nam lako ukrotiti svoje nepce, a kamoli srce. Kako bi Svoje učenike pripremio za ovaj napor, Isus raspolaže vrlo učinkovitim treningom. Povezivanje ljubavi prema vlastitom tijelu — koje je gladno, umorno, sklono ljenčarenju — s vršenjem Božje volje završava tek u trenutku našeg odlaska s ovoga svijeta. Da to uvježbamo imamo čitav život. L.T.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)