Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Trideseta kroz godinu
Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 125, 1-2ab. 2cd-3. 4-5. 6; Hebr 5, 1-6; Mk 10, 46-52.
Evanđelje dana (Mk 10, 46-52)
„Učitelju moj, da progledam.“
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Razmišljanje
Bartimejeva odlučnost da sretne Isusa iznimna je. Kada saznaje da je Učitelj iz Nazareta blizu, on ne oklijeva ni sekunde. Skače na noge s mjesta na kojem prosi, baca sa sebe ogrtač u koji je umotan jer svim svojim snagama čezne za susretom s Isusom. Mnogi suvremeni Bartimeji nisu u stanju izaći iz svoga grješnog života, odbaciti sramotne odnose i navike. Tako grješni život postaje ugodna jazbina, a zapovijedi Crkve neugodni predbacivači savjesti. Ono što Bartimeju omogućava tako odvažan korak jest vjera. Bog može učiniti nevjerojatna čuda u našem životu, no ima li vjere u nama? Čovjek ne pobjeđuje vlastitom snagom, već snagom Duha Svetoga kojega nam Bog obilno šalje. Život s Bogom omogućava nam da uživamo život u potpunosti, umjesto tek njegove surogate. Gospodine, otvaraj moje oči za dar Svoje ljubavi! K.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
