Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Trideset i druga kroz godinu
Čitanja: : 1 Kr 17, 10-16; Ps 145, 6c-7ab. 7c-8. 9-10; Hebr 9, 24-28; Mk 12, 38-44 ili kraće Mk 12, 41-44.
Evanđelje dana (Mk 12, 38-44)
„Ova je sirota udovica ubacila više od svih.“
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Razmišljanje
Posljednji će biti prvi. To je logika Evanđelja. Bogu nije važan naš društveni status, obrazovanje, u koliko smo dobrotvornih organizacija učlanjeni, koliko smo učinili u svom životu. On gleda naše srce.
Ova udovica u Izraelu nalazila se na samoj margini društvenog života, u očima ljudi ona je malo značila, ali ona je velika u Isusovim očima. On vidi čistoću njezine nakane, poniznost i izvanredno povjerenje u Boga i da je On taj radi kojega vrijedi riskirati sve i dati Mu se.
Što mi je važno u životu? Koliko dajem Bogu? Kako gledam na sebe i na druge? D.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
