Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Jozafat, biskup i mučenik
Spomendan
Čitanja: Mudr 13, 1-9; Ps 18, 2-3. 4-5; Lk 17, 26-37.
Klanjanje: Kuzmica.
Evanđelje dana (Lk 17, 26-37)
„U dan kad se Sin Čovječji objavi.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«
»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«
»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«
Razmišljanje
Pred kraj Svog naučavanja Isus otkriva tek maleni dio Otajstva Svoga sljedećeg dolaska. Moram priznati da nije baš lako potpuno shvatiti o čemu se tu radi. Ipak, jednu stvar znamo; neće se znati kada će to točno biti, neće biti moguće reći koji je to konkretan dan. Iz konteksta događaja koje Isus opisu je može se jedino zaključiti da će doći onda kada budu velika odstupanja od načela koja je naučavao Bog. Onda kada ljudi budu zanemarivali Njegove zakone.
I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa ude u korablju. I dođe potop i sve uništi. (Lk 17, 26-27) Ako se vratimo biblijskom opisu onoga što se dogodilo prije nego je Noa ušao u arku, zasigurno nam neće biti milo. Zabava, razuzdanost, iskorištavanje siromašnih ljudi, sebičnost, okrutnost, oglušivanje na opomene.
Isus pak govori o prirodnim stvarima. Svi jedu i piju. Mnogi osnivaju obitelji. Drugim riječima, život se odvija svojim normalnim tijekom. Nema naznaka da bi se moglo do goditi nešto strašno ili neobično. Samo se Noa čudno ponašao. Gradio je arku na suhom, na kopnu, a tko bi razuman, daleko od mora gradio tako velik brod, pogotovo u ono vrijeme? Nitko to nije shvaćao; Noa je u njihovim očima bio čovjek koji je ‘pro lupao’.
Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. (Lk 17, 28-29) Ovdje Isus ponovo govori o normalnom životu koji teče svojim uobičajenim ti jekom svakodnevice. Ništa nije ukazivalo na to da će nadoći nešto neobično. Međutim, da bismo ispravno razumjeli poruku ove kratke Kristove izjave, opet je potrebno vratiti se Starom Zavjetu i opisu onoga što se do gađalo u Sodomi. Ljudi su vodili grješan život. Naziv za takve grijehe imamo do danas i zovemo ih sodomski. To su bile seksualne devijacije, ali bilo je i drugih grijeha koji su proizlazili iz nepoštivanja načela koja je po stavio Bog.
U Starom Zavjetu nailazimo također na dijalog koji Abraham vodi s Bogom. On pregovara s Bogom za očuvanje grada. Prvo spominje stotinu pravednika, zatim smanjuje brojku na deset zbog kojih bi Bog, ako se tamo nadu, poštedio grad i smilovao mu se poradi te desetorice. Ali što se na kraju ispostavilo? U čitavom gradu nije se našlo ni deset takvih. Zato je Bog izveo samo Lota i njegovu obitelj, a zatim spalio grad. Ovdje valja još jednom napomenuti da je Noa također bio pošteđen skupa sa svojom obitelji i predstavnicima pojedinih životinjskih vrsta. Bog nije uništio sve. Sačuvao je pravedne.
Međutim, što je zajedničko vremenu poto pa i vremenu uništenja Sodome i Gomore? Pa, sveopći grješni život ljudi. Stoga se može pretpostaviti da će se slično zbiti sa svijetom kada zavlada sveopća vladavina grijeha. O posljednjim su vremenima pisali također sv. Petar apostol kao i sv. Pavao. Oni su zapisali kakvi će biti ljudi posljednjih vremena i na veli su njihove grijehe.
Ne kotrljamo li se, dakle, i mi prema svršetku? Nisu li i danas mnogi ljudi oholi, samoljubivi, omalovažavaju Boga i Njegove zakone? U mnogim europskim zemljama crkve se zatvaraju zbog nedostatka svećenika i malog broja vjernika. Također, što se događa unutar same Crkve? Kako žalosno izgleda moralni život, čak i mnogih svećenika? I što oni naučavaju? Umjesto da čuvaju poklad vjere, mnogi od njih šire lažna, vlastita tumačenja. Slično se događa i s pogledom na Boga. Boga se pokušava prilagoditi izmišljotinama ljudskog uma, umjesto da čovjek Boga uzme za autoritet i bude Mu poslušan.
Usto, u našem 21. stoljeću, ljudi još uvijek gube živote zbog svoje vjere, o progonima da i ne govorimo. Dok ostatak svijeta šuti! Više se žali za psom kojeg smo morali uspavati nego za tisućama kršćana koji ginu naj okrutnijom smrću. Prema tome – kamo ide ovaj svijet? Koliko je danas pravednih? I jesmo li mi među njima?
Isus također spominje Lotovu ženu koja je umrla zbog neposluha. Ona može poslužiti kao primjer riječima koje Isus izgovara o budućnosti: Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati. (Lk 17,33)
Poslušnost zapovijedima svjetovnih vlasti temeljenima na medicinskim indikacijama nesumnjivo je spasila mnoge živote tijekom pandemije korona virusa. Nije li još vrjednije biti poslušan Bogu kako bismo sačuvali Vječni život?
Gospodine Isuse Kriste, molim Te, pošalji Svoga Duha na mene da mogu razumjeti riječi Evanđelja koje se odnose na moj život. Amen! A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
