Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: 1 Mak 2, 15-29; Ps 49, 1-2. 5-6. 14-15; Lk 19, 41-44. ili spomendana Dj 28, 11-16. 30-31; Ps 97, 1. 2-3ab. 3c-4. 5-6; Mt 14, 22-33.
Evanđelje dana (Lk 19, 41-44)
„Kad bi spoznao što je za tvoj mir!“
U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«
Razmišljanje
Kad se približi Jeruzalemu i ugleda grad, za plaka nad njim… (Lk 19, 41)
Isus je zaplakao. Danas često čujemo da muškarci ne plaču, a Isus, najsavršeniji Muškarac – plače. Ne plače On samo nad gradom. Plakao je i u drugim situacijama, kao na primjer nakon smrti svog prijatelja Lazara. Dakle, suze nisu znak slabosti, već tankoćutnosti i osjetljivosti srca. Stoga i mi imamo pravo slijediti Isusov primjer i slobodno izražavati svoje osjećaje, ako treba i plakati. Ne bismo si se trebali sramiti suza. Zašto je Isus plakao nad Jeruzalemom? Možda zato što njegovi stanovnici nisu spoznali ono što bi im donijelo mir.
Možda zato što će biti srušen tako da neprijatelji u njemu neće ostaviti ni kamena kamenu zbog toga što nije upoznao časa svoga pohođenja. (Lk 19, 44)
Međutim, što znače ove riječi: Ali sada je sa kriveno tvojim očima? (Lk 19, 43) Je li ostalo sakriveno znanje ili pak nemila budućnost? Ili možda i jedno i drugo?
Činjenica je da stanovnici Jeruzalema u Isusu nisu prepoznali najavljenog Mesiju. Činjenica je također da je Jeruzalem kasnije uništen. Isus je za sve to znao. Ako Mu je bilo jako žao, zašto nije spriječio uništenje grada?
Mnogi se i danas pitaju, pa čak i pobune kada se govori o, primjerice, Drugom svjetskom ratu, o prirodnim katastrofama o neizlječivim bolestima, posebno kod djece. Postavljaju se pitanja, prigovori: „A gdje je Bog kad se takve stvari događaju? Kako može ravnodušno gledati na to?” Današnje Evanđelje pokazuje da Isus nije ravnodušan na razaranja i ljudske patnje, ali unatoč tome, iz nekih – nama nepoznatih – razloga, Bog ne reagira, već neko vrijeme ne dolazi u pomoć. I naše pitanje: Zašto?, mora ostati bez odgovora. Ostaje nam tek djelomičan odgovor u Isusovim riječima: jer nisu upoznali Boga, nisu htjeli prihvatiti Njegov nauk. Možda je patnja trebala poslužiti za obraćenje? To ne možemo sa sigurnošću znati.
Kao dobar odgojitelj, Bog primjenjuje i kaznu kada druga sredstva zakažu, a znamo da su mnogi Proroci, i na kraju sam Isus, Sin Božji, dolazili k Izraelcima, ali oni su ih ubijali uporno postupajući u skladu s vlastitim principima, zanemarujući Božji zakon. Kada malo bolje sagledamo svoj život, ako nismo zatvoreni u svom promišljanju i prosudba ma, primijetit ćemo također da su ponekad teška iskustva poslužila kao dobra životna lekcija, iako su isprva bila bolna.
Stoga Te molim, Gospodine, da nam Duh Sveti pomogne vidjeti Božju ljubav, ljubav ljubećega Oca koji nas ponekad po bolnim iskustvima odgaja. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
