Na Treću nedjelju došašća, 12. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi sv. Josipa u Slatini euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog dekanata te se spomenuo obljetnice ubojstva slatinskog župnika Julija Bürgera.
U homiliji biskup je rekao da se uvijek ponešto iznenadi onima koji proučavaju prošlost i u tumačenju njezinih događaja ponašaju se kao da sve razumiju i znaju. Ustvrdio je kako bi on večeras volio točno znati ljudske i sve druge koordinate onoga što se dogodilo prije trideset godina u Voćinu, Slatini i drugdje u Hrvatskoj, kao i u onoj prošlosti prije sedamdeset i sedam godina, kad je ubijen župnik Julije Bürger. Istaknuo je da u događajima uvijek ima nešto više i dublje nego li mi možemo dohvatiti. U tom smislu u predvečerje tridesete obljetnice stradanja 47 nedužnih ljudi, koji su ubijeni 13. prosinca 1991. godine u Voćinu, kao i 24 mještana Balinaca, Četekovca i Čojluga, koji su ubijeni 4. rujna iste godine, želio bi zajedno sa sudionicima slavlja postaviti pitanje: zašto se spomenuto zlo zbilo, otkud je došlo, hoće li se opet dogoditi i što ono na koncu znači. Stavljajući u taj okvir ubojstva slatinskog župnika Julija Bürgera, voćinskog župnika Josipa Martinca, kao i župnika Ivana Đanića iz Orahovice i Augustina Dukovića iz Čačinaca pri koncu II. svjetskog rata i neposredno nakon njega, i promatrajući ta zlodjela u svjetlu vazmenog otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća, biskup je ustvrdio da je u dnu svih tih teških i mučnih događanja bila prisutna Božja patnja s nama na našem životnom putu i da zbog toga nismo izgubljeni ni u najtežim umiranjima. Stoga je zahvalio Bogu što svojom supatničkom ljubavlju koju je objavio u Isusu Kristu unosi svjetlo u naš mrak.
Polazeći od naviještenih svetih čitanja, biskup je kazao kako nas prorok Sefanija u prvom čitanju, apostol Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Filipljanima i sv. Luka u evanđeoskom ulomku potiču da se radujemo. Naglasio je kako nas sva trojica svetih pisaca uvjeravaju da je izvor i razlog naše radosti prisutnost Božja među nama. Upotrijebio je primjer iz svakodnevnog života te je kazao kako mu u novije vrijeme kad se pojavi u manjim sredinama ljudi često znaju reći da su tužni što njihova sela i naselja postaju sve praznija, manjka u njima prisutnost ljudi koja ih čini životnima i radosnima. Biskup je istaknuo kako ga to podsjeti na prazninu kakva se dogodi kad je Bog odsutan iz života ljudi, kad oni sebe stave na njegovo mjesto. Spomenuti župnici i druge žrtve ubijeni su zbog toga što su ljudi preuzeli njegovo mjesto i odlučivali o životu i smrti svojih bližnjih, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o Božjoj prisutnosti kao izvoru i razlogu ljudske radosti, biskup je naglasio da je molitva najbolji način na koji se svakog dan živi u Božjoj prisutnosti. Ona nam doziva u svijest da je Bog prvi i najvažniji u našem životu te otvara prostore naše duše i srca za njegovu prisutnost. Naše obitelji i društvo vape za Božjom prisutnošću, što napose osjećamo u vremenu adventske priprave za Božić, ustvrdio je biskup. Prisutnost se ne ostvaruje u svađama i prepiranjima, u nadmetanju naših ljudskih taština, podjelama i sukobima, kojima smo svakodnevno svjedoci. Božić je prisutnost Božja u blizini, toplini, suosjećanju s čovjekom, jer nam se Bog upravo takvim objavio u betlehemskom djetetu: suosjećajan, blizak, siromašan, na rubu društva. Posvjedočio nam je kako ova zemlja nije prepuštena našoj nemoći i praznini, nego je puna njegove prisutnosti po onim ljudima koji su siromašni, bolesni i osamljeni, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako nas Nedjelja Caritasa potiče da oživimo u svijesti da kroz naš odnos prema bližnjemu omogućujemo Božjoj prisutnosti i da među nama bude vidljivija i opipljivija, a naš život puniji i smisleniji, jer se Gospodin Isus poistovjetio s najmanjom braćom.
Biskup je podsjetio kako Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju potiče svoje suvremenike da jedni prema drugima budu pravedni i darežljivi, ustvrdivši da je u činu materijalnog davanja prisutna duhovna dimenzija, i da onaj koji drugome nešto daruje i sâm biva obdaren ne samo prisutnošću onoga kome daruje, nego i Božjom prisutnošću: jer što god učinimo jednome od najmanjih, učinili smo to Gospodinu Isusu, koji je sebe darovao za nas. On je posvemašnjim darom sama sebe za nas objavio svoju božansku veličinu, a nas uveo u zajedništvo svoje prisutnosti, vječnosti i smisla. Biskup je izrazio uvjerenje da sudionici slavlja osjećaju kako su Božje koordinate vjere drugačije od načina na koji mi ljudi pokušavamo dokučiti i doumiti događaje i ne uspijevamo do kraja. Kazao je kako bi želio da svi budemo više »budni u molitvi i raspjevani njemu na slavu«, kako molimo u adventskom predslovlju, spremniji dati sebe drugima i žrtvovati se za druge, kako su to činili naši mučenici. Završavajući homiliju biskup je zamolio Boga, Gospodara života da svećeniku Juliju Bürgeru i drugim preminulim slatinskim župnicima udijeli puninu života u slavi svoga uskrslog Sina, a sudionicima slavlja pomogne da mu uvijek budu zahvalni što im ih je darovao.
