Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Lucija, djevica i mučenica
Spomendan
Čitanja: Br 24, 2-7. 15-17a; Ps 24, 4-5ab. 6-7bc. 8-9; Mt 21, 23-27.
Evanđelje dana (Mt 21, 23-27)
„Odakle bijaše krst Ivanov?“
U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?«
Isus im odgovori: »I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?«
A oni umovahu među sobom: »Reknemo li: ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li: ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.« Zato odgovore Isusu: »Ne znamo.«
I on njima reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«
Razmišljanje
Glavari svećenički, kao najviši vođe izraelskog naroda, osobno muku muče da razjasne incident u hramu kada je Isus izbacio trgovce iz kuće svoga Oca. Postavljaju Mu pitanje na način u kojem se unaprijed osjeća ton optužbe i nesnošljivosti. Šteta da nisu upitali Isusa, primjerice, što znači Njegovo proročko djelo, kako da ga shvate i sl. Nažalost, oni pristupaju sa svojevrsnim unaprijed definiranim negativnim pristupom. Isto tako su postupali prije toga s Ivanom Krstiteljem, kojeg nisu previše slušali, nisu ga pokušava li razumjeti, umjesto toga oni su ga smatrali više nekom vrstom prijetnje za sebe i svoj narod, nego blagoslovom i znakom od Boga Jahve. Kako Ivan, tako i Isus dolaze pozi vati ljude na obraćenje, na promjenu svojih života i svojim postupcima žele skrenuti po zornost na to da je nastupilo vrijeme milosti i spasenja.
Iz ovog dijaloga vidljivo je da Isus nije že lio ulaziti s njima u raspravu jer je već ranije puno s njima diskutirao i puno im toga razjašnjavao, ali oni su bili zatvoreni za istinu, unaprijed negativno nastrojeni i zapravo su samo tražili razlog da Ga optuže i osude, što im je kasnije i pošlo za rukom…
U našem kršćanskom životu mogu se do goditi situacije u kojima se možemo osjećati poput Isusa: optuženi i neshvaćeni… I tada se ponekad potrebno povući iz svake rasprave s ljudima koji zauzimaju stav sličan stavu glavara svećeničkih. Ponekad je tako da nam preostaje jedino svjedočiti šutnjom, prihvaćanjem poniženja, patnje.
Primijetimo da ni Ivan Krstitelj ni Isus nisu obratili sve. I mi, u svom svjedočenju Isusa, u naviještanju Evanđelja, moramo biti spremni na činjenicu da neće svi prihvatiti Isusa, da se neće htjeti obratiti svi. U tom slučaju potrebno je zašutjeti i u toj tišini, ili možda čak i poniženju, patiti, ali ipak nastaviti “po svom”. Nikada se ne smijemo dati obeshrabriti… Ivan Krstitelj je naučavao i davao svjedočanstvo, što ga je na kraju koštalo života, ali je ostao vjeran do samog kraja. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
