Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Jr 23, 5-8; Ps 71, 1-2. 12-13. 18-19; Mt 1, 18-24.
Evanđelje dana (Mt 1, 18-24)
„Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.“
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Razmišljanje
A s rođenjem Isusa Krista bilo je ovako. (…) Josip se probudi oda sna i učini kako mu anđeo Gospodnji naredi.
Božić nam se sve više približava. Proslavit ćemo ga točno za jedan tjedan. Crkva nas priprema za ovu proslavu prijedlogom evanđeoskog odlomka koji opisuje okolnosti koje su prethodile Spasiteljevu dolasku na o svijet. Perikopa koju danas razmatramo po kazuje ulogu svetog Josipa u rođenju Isusa -š Krista.
Marija se našla trudna u vrijeme dok još nije živjela s mužem. Prema običajima koji su tada vladali, vjenčanje se odvijalo u dvije etape. Prva od njih bila je slična modernim zarukama, s tom razlikom što je – pravno gledano – brak već bio valjan. Zaručnici su službeno postajali muž i žena, iako je žena na još neko vrijeme (čak i do godinu i pol) ostajala u svom domu. Preseljenje u suprugovu kuću slijedilo je nakon druge etape vjenčanja.
Marija je, dakle, trudna prije nego što počinje živjeti u muževoj kući. Josip zna da začeto dijete nije njegovo. U takvoj je situaciji imao pravo javno optužiti suprugu za preljub, otpustiti je, zadržati njezin miraz i najvjerojatnije zatražiti da mu se nadoknade troškovi koje je snosio zbog zaruka/ vjenčanja. Josipa, međutim, ne vodi želja za osvetom, ni materijalnom dobiti. On želi ostati pravedan pred Bogom. Namjerava se oprostiti od supruge bez prokazivanja kako ne bi nanio štetu njezinu ugledu.
U toj situaciji sam Bog intervenira preko svog anđela. Želi otkloniti strah od Josipa, koji se boji prvenstveno da ne prekrši Božji zakon (a prihvaćanje preljuba bi značilo u upravo to). Bog pojašnjava otajstvo začeća u Marijinoj utrobi i poziva Josipa da djetetu dade ime čime će ga priznati svojim djetetom. Nakon što se probudio iz sna, Josip čini onako kako mu je anđeo Gospodnji naredio – dovodi k sebi svoju ženu.
Prihvaćanjem Božjeg plana Josip preuzima -brigu za Mariju i Život u Njoj začet. Na taj način on stvara uvjete u kojima će se roditi Mesija. Iako u Bibliji ne nalazimo ni jednu Josipovu riječ, svojim stavom i postupcima on jako puno “govori”. Njegova vjernost Bogu i traženje dobra druge osobe (za koje se plaća i vlastitom patnjom) može za nas biti poseban putokaz u pripremama za blag dan Božjega rođenja.
Ugledajući se na svetog Josipa, dopustimo da Spasitelj uvijek i iznova dolazi na svijet na duhovnom planu našeg života. J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
