Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Čitanja: Mih 5, 1-4a; Ps 79, 2ac i 3b. 15-16. 18-19; Heb 10, 5-10; Lk 1, 39-45.
Evanđelje dana (Lk 1, 39-45)
„Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Razmišljanje
Iz prve rečenice ne saznajemo koja je bila svrha Marijina posjeta. Možemo pretpostavljati da je to mogla biti pripomoć Elizabeti u svakodnevnim poslovima, želja da bude u društvu duše koja Joj je bliska, osobe koja se neće iščuđavati iznenadnim događajima u Nazaretu ili potvrda informacije o trudnoći rođakinje.
No nećemo nagađati. Iz daljnjih rečenica iščitavamo razlog zbog kojega se Marija našla u domu bliske joj osobe. Elizabeta je, baš kao i Gabrijel prije toga, glasnica Božje riječi koju Nazarećanka treba čuti. Ona potvrđuje ono što je Arkanđeo na javio u Nazaretu, dakle – da će Marija postati Majka Gospodinova. Marija stiže svega nekoliko dana nakon Navještenja, stoga je isključena mogućnost da je Elizabeta mogla biti na bilo koji način obaviještena o tome. Stoga mora da su rođakinjine riječi pobudile sreću jer su za Mariju bile potvrda Božjeg blagoslova. Sretni su oni koji oko sebe imaju ljude ispu njene Duhom Svetim jer njihove riječi nadahnjuju vjeru. I mi sami, kada smo otvoreni djelovanju Duha Istine, možemo jačati svoju braću i se stre u njihovu rastu. Ł.T.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
