Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
NEDJELJA – SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
Dan iseljenika
Čitanja: Sir 3, 2-6. 12-14; Ps 127, 1-2. 3. 4-5; Kol 3, 12-21; ili 1 Sam 1, 20-22. 24-28; Ps 83, 2-3. 5b-6. 9-10; 1 Iv 3, 1-2. 21-24; Lk 2, 41-52.
Obljetnica posvete crkve: Pakrac.
Evanđelje dana (Lk 2, 41-52)
„Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.“
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene
u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Razmišljanje
Danas, dan nakon Božića, kolidiraju se dva blagdana. Prvi je sveti Stjepan, a drugi blag dan Svete obitelji. Imamo dakle, dvostruki razlog za slavlje, bolje rečeno trostruki jer se nalazimo u božićnom vremenu ispunjenom otajstvom Božjeg rođenja. Slušamo Božju riječ, sudjelujemo u Svetim misama, počevši od polnoćke, pjevamo božićne pjesme, naše kuće su ukrašene, okićene iznutra i izvana. U takvoj atmosferi trostrukog povoda za slavlje pogledajmo duboko u kršćansko poslanje ovih dana.
Ono nosi određenu zadaću u sebi, stav povezan s prihvaćanjem života od Boga. Primi život novorođenog Isusa, zauzmi se za Njega u svom srcu, budi u crkvi ovih dana, ne samo onda kad treba, već i kad god možeš. Pronađi vrijeme da se zagledaš u betlehemske jaslice i razmisliš ne samo o prekrasnim ukrasi ma, predivnoj scenografiji, toploj atmosferi kod kuće, već i o nečem puno višem. Zahvali danas Bogu za to što nam daje ne samo radost slavljenja, već i gorčinu mučeništva sv. Stjepana. Ovaj prvi mučenik otkida nas od pretjerano idiličnog ozračja Božjeg rođenja (iako ono u stvarnosti uopće nije bilo tako idilično) i odvodi nas do Djela apostolskih, gdje imamo ispričanu priču o Crkvi u nastajanju.
Isusovi učenici koji nakon silaska Duha Sve toga propovijedaju riječ obraćenja, ali i riječ koja donosi ozdravljenje i otpuštenje grijeha (usp. Iv 20, 22-23: Isus, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpusti te grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im-), dakle, puninu milosti koju nam Bog želi dati u punini i izobilju.
Uočavamo, dakle, da se otajstvo rođenja Boga i otajstvo rođenja Crkve, u kontekstu Stjepanove mučeničke smrti, najuže prožimaju. Ono što ih povezuje jest – između ostaloga – i riječ “Logos”, u značenju “Riječ”. Jučer smo slušali riječi Ivanova evanđelja, koje se čita prigodom Božićne svetkovine: Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Razmislimo na trenutak o tome kakav je to veliki dar dobilo čovječanstvo, uključujući i mene zbog kojeg se to dogodilo. Među nama, u našim obiteljima, na našim poslovima, u našim odmorima, u našim slavljima, u našim tugama i bolestima – nastanila se Riječ, koju sv. Ivan uspoređuje sa životom, sa svjetlošću, s vlasništvom, odnosno s nama samima. No mi, predstavnici ljudskog roda svog vremena, ne odabiremo uvijek tu Riječ. A kad Je odbijemo, živimo u tami. Isto ovo odbijanje doživio je Stjepan, a kasnije i drugi apostoli. No Riječ je i dalje tu i svojom nas snagom dodiruje, i još uvijek želi promijeniti povijest mnogih koji će Je prihvatiti i u Nju povjerovati.
Stoga danas, kad pročitaš ovaj komentar, razmisli tko je Onaj koji se po svojoj Riječi želi s tobom povezati. Upravo danas, u novorođenoj Crkvi, moja je dužnost ustrajati u apostolskom nauku, lomljenju kruha, bratskoj zajednici i molitvi. To je baština Crkve i to je ono što je zaista važno danas i za preo stali dio moga života. F.P.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
