Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nevina dječica, mučenici
Blagdan
Čitanja: 1 Iv 1, 5 – 2,2; Ps 123, 2-3a. 3b-5. 7b-8; Mt 2, 13-18.
Evanđelje dana (Mt 2, 13-18)
„Herod posla poubijati sve dječake u Betlehemu.“
Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:
U Rami se glas čuje,
kuknjava i plač gorak:
Rahela oplakuje sinove svoje
i neće da se utješi
jer više ih nema.
Razmišljanje
Nalazimo se u Božićnoj osmini. Ovih dana se i dalje razmatraju svi događaji vezani uz Isusovo rođenje. Zbog Isusova rođenja kralj Herod dao je pogubiti djecu od dvije godine naniže. To je okrutan čin, a Herod je po takvim odlukama bio poznat. Ta djeca su, pre ma kršćanskom shvaćanju, dala svoju krv za Isusa kao mučenici. Ljudska zloća i opakost čine, na žalost, ovakva djela.
No, zaustavimo se na jednom drugom aspektu ovog evanđeoskog odlomka. Isus i Njegovi Roditelji odmah nakon Njegova rođenja doživljavaju muku: moraju ići u izgnanstvo. Iskustvo izgnanstva je teško iskustvo. Tko ga je proživio, zna kako je to biti u tuđoj zemlji, ne razumjeti jezik i kulturu toga naroda, biti uvijek stranac, često zbog toga trpjeti razne nepravde…
Takvo iskustvo imao je i sv. Gašpar del Bufalo, utemeljitelj Družbe Misionara Krvi Kristove, čije se smrti danas spominjemo. On je morao u izgnanstvo i zatvor – zbog vjernosti Svetom Ocu i Crkvi. Proživljavao je razne muke i bol zbog odvojenosti od svoje obitelji i drugih dragih ljudi. U takvom životnom razdoblju valja imati nepokolebljivu vjeru i čvrstu nadu. Valja više vjerovati u Božju sna gu i pomoć nego u vlastite snage i sposobnosti.
Josip i Marija morali su to iskusiti. Vjera u Božju blizinu i vodstvo sigurno im je davala snagu i hrabrost u tom životnom razdoblju. Znali su da nisu sami: Bog je uz njih, On sve vodi, On će sve izvesti na dobro….
Sjetimo se ovih dana, u osobnoj i zajedničkoj molitvi, onih koji zbog ljudske odluke nisu ugledali svjetlo dana i onih koji su umrli vrlo mladi. Molimo da ih Gospodin primi u Svo je Kraljevstvo i da ih opravda Krvlju Svoga Sina.
Molimo također i za one koji su u progon ostvu i izgnanstvu. Neka ih Gospodin vodi u životu, dadne im Duha mudrosti i nepokolebljivu vjeru. Neka se zbog tih iskustava još više približe Njemu, svome najvjernijem Prijatelju i Suputniku.
Ako imamo takvih osoba u svojoj blizini, darujmo im malo svoga vremena te im po mognimo u njihovim potrebama. Njima će to puno značiti, a Bog će blagosloviti nas, našu obitelj i naš život. D.L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
