Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Timotej i Tit, biskupi
Spomendan
Čitanja: 2 Sam 7, 4-17; Ps 88, 4-5. 27-28. 29-30; Mk 4, 1-20; ili spomendana 2 Tim 1, 1-8 ili Tit 1, 1-5; Ps 95, 1-2a. 2b-3. 7-8a. 10; Lk 10, 1-9.
Evanđelje dana (Lk 10, 1-9)
„Žetva je velika, ali radnika malo.“
U ono vrijeme odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću. Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se Kraljevstvo Božje!'”
Razmišljanje
Danas u Evanđelju susrećemo Isusa koji šalje učenike u misiju: Idite! Evo, šaljem vas… Znamo iz mnogih zgoda iz Evanđelja što su sve učenici proživjeli i doživjeli u različitim misijama: negdje su bili prihvaćeni i čini li velika djela, a negdje su ih odbijali, čak i progonili. I mi smo, u nekom smislu, poput učenika poslani u svijet, u svoju svakodnevicu govoriti tj. naviještati drugima da im se približilo kraljevstvo Božje. Možda nas ova tvrdnja plaši, zbunjuje ili dovodi u situaciju da postavljamo pitanja na koja ni sami ne nalazimo odgovore: pa kako ja, pa samo sam običan čovjek, pa i sam imam problema na putu vjere i sam sam slab, kako ću ja pomagati drugima? Sve su to pitanja koja su i učenici postavljali. No, Isus nas poznaje, zna sve o nama, zna naše borbe, pitanja, krize, a opet nas šalje. Kako to?
Važno je htjeti, dati sve od sebe i ne oslanja ti se samo na svoje snage, nego ići milošću Božjom, ići svjesni da ne idemo u svoje ime i da ne naviještamo neki svoj nauk, nego naviještamo Kraljevstvo Božje. Ići opremljeni Božjim darovima – tada zasigurno plod neće izostati. Mi smo oruđe u Božjim rukama. Na nama je da sijemo, a ostalo je u Božjim ruka ma; On će sigurno učiniti sve kako bi sjeme koje smo mi zasijali donijelo ploda.
Isus upozorava učenike da će zasigurno naići i na otpor i da će biti onih koji nisu prijatelji mira, stoga ni nas ne treba čuditi kada u životu naiđemo na takve. Na nama je da se mi osobno potrudimo biti prijatelji mira i da ga, koliko je god moguće, donosimo drugima. Hoće li ga netko prihvatiti – to ne ovisi u potpunosti o nama. S.H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
