Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj
Spomendan
Čitanja: 2 Sam 11, 1-4a. 5-10a. 13-17; Ps 50, 3-4. 5-6ab. 6cd7. 10-11; Mk 4, 26-34.
Evanđelje dana (Mk 4, 26-34)
„Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.“
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Razmišljanje
Dok čitamo ovo Evanđelje, razmišljamo o zemlji koju je potrebno obraditi, pripremiti, da bi se na nju došlo sa sjemenom koje želimo posijati. Tako isto razmatrajmo o njivi našeg srca, života, na koju dolazi sjeme Božje Riječi. Božje sjeme nalazi se u svakome od nas.
Moramo postati svjesni kako je u našem srcu posijano Božje sjeme s namjerom da postanemo mi sami i njiva i sjeme. Još nije došlo vrijeme žetve, ali ono će sigurno doći. Vjerovati nam je u božansku snagu sjemena što je posijano u mojoj nutrini, u ljudima oko mene. U paraboli o sijaču Isus ističe važnost sijanja: treba sijati! Sijem li, njegujem li i dopuštam li da to sjeme rodi u mojemu životu? Koji su plodovi tog sjemena u mom životu? M.Z.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
