Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače 2022., redovnici i redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na proslavu Dana posvećenog života. Središnji dio programa bilo je u euharistijsko slavlje u Katedrali koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima redovničkih zajednica i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova.
U homiliji je biskup kazao:
»Poštovana braćo i sestre, drage sestre redovnice i braćo redovnici!
Blagdan Gospodinova prikazanja u hramu najdublje je povezan s otajstvom Isusova utjelovljenja, slavlje je velike prisutnosti Sina Očeva u našoj ljudskoj stvarnosti. On je „anđeo saveza“ kako ga naziva Malahija, očekivani posrednik novoga reda u odnosu Boga i čovjeka, ulazi u hram, pojavljuje se u našem prostoru i vremenu. Dapače, tvrdi pisac Poslanice Hebrejima: Krist je ušao u zajedništvo naše krvi i mesa, postao nam svima jednak, osim u grijehu. Ušao je u samo naše tijelo, u naše granice, u smrt, da bi proživio svu našu bijedu i otkupio je, i čisteći je priveo k punom sjaju našeg rodbinstva s Bogom. Poetski je to Kierkegaard izrazio riječima: „Krist je vrhunska točka Božje neizmjernosti u našoj ograničenosti.“ Današnje evanđelje prikazuje nam Sina Božjega u siromaštvu jedne židovske obitelji, u zakonskim i ritualnim ljudskim strukturama, u jednostavnosti nezaštićenog i siromašnog stvorenja.
On je čistač o kojem govori prorok Malahija. Postoji negativan vidik njegova dolaska: on je poput ognja ljevačeva i lužine bjeliočeve, proglašava prorok simbolički. On dolazi da bi svukao s čovjeka svu navlaku zla i grijeha koja ga zaogrće. On se pojavljuje da bi iskupio grijehe naroda, obeskrijepivši đavla, kako piše pisac Poslanice Hebrejima. On je spasenje pripravljeno pred licem sviju naroda, kako pjeva Šimun u evanđelju. Po njegovu ulasku u našu povijest mi ljudi možemo konačno prinijeti Gospodinu žrtvu u pravednosti, tvrdi Malahija. U njemu, dakle, možemo uspostaviti most komunikacije i dijaloga s Bogom od kojeg smo se udaljili, slijedeći vlastite gubitničke putove.
Braćo i sestre! U današnjim svetim čitanjima navedene su i druge Kristove oznake i službe za nas. Radi se o dugom nabrajanju koje zavrjeđuje našu pažnju jer predstavlja Kristov svijetli lik. Malahija veli da je on žuđeni, uzdisani, čiji se dan iščekuje. Za Šimuna on je spasenje naroda. Za Malahiju on je vatra, a za Šimuna svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka izraelskoga. Za pisca Poslanice Hebrejima on je dionik naše naravi i za nas se zauzima, on osobno trpi da bi bio blizu iskušanom čovjeku patniku. On je spasenje svih naroda, ali i kamen spoticanja, na propast je i uzdignuće mnogih, znak protivljenja, koji razotkriva nakane ljudskih srdaca, lomeći obrambene lance njihove prijetvornosti. On je milost Božja, darivatelj Duha Svetoga, kako nekoliko puta naglašava današnje evanđelje.
U Isusovu spasiteljskom liku susreću se Izrael i svi drugi ljudi. No, prepoznaju ga ponajprije ponizni, siromašni i pravedni. Šimun i Ana, Marija i Josip živi su primjeri tog prepoznavanja. Bog je poduzeo inicijativu i stupio na naše putove. Potrebno je imati čiste oči da prepoznamo njegovo svjetlo. Piše francuski spisatelj Julien Green: „Bog nas slijedi stopu u stopu. Jedva ga zapažamo. No, postoje stanja u kojima mu kao kakvom prosjaku znamo priopćiti neka odstupi od nas, da se udalji koji trenutak, a potom se ponovno vrati…Idi, Gospodine, i dopusti mi da se malo zabavim. Dosadan si mi. Gospodine, pusti me. Ali on ne odlazi. Naučio je na uvrede“.
Poštovani i dragi vjernici! Blagdan Gospodinova prikazanja potiče nas da obnovimo svoju zadivljenost Božjom blizinom u našoj svakodnevici. Odveć smo se navikli na nju i u opasnosti smo ponašati se na način koji spominje pisac Bernanos: „Kršćani su u stanju smjestiti se komotno i pod sami Križ Isusa Krista“. No, Isus se predstavlja kao zahtjevan spasitelj, sablažnjive poniznosti, jak u svom sudu, znak osporavanja. Potrebno je napustiti odveć lagane i pojednostavljene slike Kristove.
Jedino čisti srcem sposobni su prepoznati ga. U svojoj Autobiografiji Charli Chaplin opisuje film koji je želio napraviti, ali ga nikada nije ostvario. Na plesnoj pozornici jednog trošnog noćnog kluba izvodi se predstava muke Kristove. Rastreseni svijet pripovijeda o poslovima i jelovniku. Jedan usamljeni pijanac briznuo u plač: „Pogledajte, razapinju ga a nitko za to ne mari. Kakvih li kršćana!“ Odmah je izbačen van, jer uznemiruje sudionike priredbe.
Poštovane sestre redovnice i braćo redovnici“! Dan je Bogu posvećenih osoba. U evanđelju nastupa pred nas Isus Krist, ulazeći u hram da bi kao prvorođenac bi po zakonu Mojsijevu bio prikazan Gospodinu. On će svoje vlastito tijelo proglasiti hramom, i u njem na križu prikazati sebe Ocu te na taj način polomiti našu okovanost grijehom i smrću. Sv. Pavao nas podsjeća kako je naše tijelo hram Duha Svetoga u kojem se trajno prinosi žrtva vlastitog predanja Ocu, sjedinjena s Isusom Kristom. U Crkvi i za Crkvu! To osobito vrijedi za Bogu posvećene osobe, koje svojim zavjetom siromaštva, poslušnosti i čistoće svakodnevno prinose žrtvu svoga predanja Ocu, združene s Isusovom žrtvom na križu. Pitanje je, je li njihov hram čist? Valja danas ponovnim opredjeljenjem u svoj iskrenosti zamoliti Gospodina da uđe u hram našega tijela, očisti naš duh snagom svoje žrtve, da naše prikazanje Gospodinu bude milo te budemo u njemu prepoznatljivo svjetlo na prosvjetljenje naroda svima onima koji u Hrvatskoj trebaju svjetla i svom ga dušom traže. Neka Isusova Majka, koja je cijelim svojim bićem postala svjetlo u Svjetlu svoga Sina, pomogne da nikoga od nas ne obavije tama nevjere, a sumnje ne ostave u nemoći sebičnosti i beznađa, da ljubav s križa bude pobjednička snaga u našim slabostima, te se i na nama ostvari Apostolovo uvjerenje: „Kad sam slab, onda sam jak!“ Sestre redovnice i braćo redovnici! U obnovi svojih redovničkim zavjeta, posvjedočite to opredjeljenje. Neka tako bude. Amen.«
