Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Jak 5, 13-20; Ps 140, 1-2. 3 i 8; Mk 10, 13-16.
Evanđelje dana (Mk 10, 13-16)
„Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“
U ono vrijeme: Donosili Isusu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Razmišljanje
Djeca imaju poseban način, dar, poimanja vjere. Često smo iznenađeni kada vidimo kojom se revnošću mole ili zaustavljaju ispred slike Isusa ili Gospe. Razlog tome – jednostavnost duha koju imaju. Dužnost roditelja je da ih uče moliti, isto kao što ih uče govoriti ili čitati. Djeca jako dobro hvataju sve ono što odrasli rade i kad ih vide da se mole, odlaze na sv. Misu ili razgovaraju o otajstvima naše vjere vrlo brzo i lako to usvajaju. Potrebno je to iskoristiti i ne čekati da odrastu, da im racionalizam koji je tipičan za odrasle, ne dopusti da se približe vjeri. Primjer roditelja ima neprocjenjivo značenje. Oni su prvi odgojitelji. Tu ulogu ne mogu prepustiti školi pa ni crkvenom vjeronauku, jer je obitelj prva škola vjere. Kako razumjeti, pojmiti Božju ljubav, ako ne vidimo ljubav u svome domu? Ili kako će izgledati naš odnos s Bogom Ocem ako u svome zemaljskom ocu ne vidimo dobrotu, ako ga nikada nema s nama u kući, ako nam ne dopušta da mu se približimo? Dopustimo Isusu da nas zagrli, blagoslovi, položi Svoju ruku na nas. Pristupimo Mu kao da smo mala djeca. Isus će nas ispuniti mirom, radošću i tada će sve brige i patnje nestati jer smo s Njim. Sve stavljamo u Njegove ruke i ostavljamo u Njegovim rukama. W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
