Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Jr 17, 5-10; Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6; Lk 16, 19-31.
Klanjanje: Sladojevci.
Evanđelje dana (Lk 16, 19-31)
„Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.“
U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Razmišljanje
Današnja prispodoba o Lazaru potiče nas da sebi postavimo ona esencijalna pitanja koja se tiču našeg života, naših odabira, stavova, da sebi posvijestimo prolaznost ovozemaljskog života i istinu o Vječnom Životu. Lazar je čovjek koji zna na ispravan način prihvatiti svoje siromaštvo. Ne kuka, ne čini zlo drugima zbog toga što je siromašan. Do posljednjeg trenutka svoga života ostaje vjeran Bogu i pun je pouzdanja. Za svoj život pun izaziva, ali i povjerenja, dobio je nagradu Vječnog Života. U prispodobi nam Evanđelje pokazuje Lazara u krilu Abrahama, praoca vjere i prototip Izabranog naroda koji je nagrađen za onaj svoj živi odnos koji je imao s Bogom unatoč svim životnim nevoljama kojih nije nedostajalo. Drugi lik predstavljen u prispodobi jest bogataš. Čovjek kojem u životu ništa nije nedostajalo, ali svoj suvišak nije znao podijeliti sa siromašnim i gladnim Lazarom. Bogataš je živio raskalašeno, uživajući u životu i ne uzimajući uopće u obzir siromašnog Lazara koji je ležao ispred njegovih vrata proseći otpatke s njegova stola. Bogatašu je u svakodnevnom životu stran bio stav milosrdne ljubavi i zato se nakon smrti susreo s pravednošću. Unatoč patnji koju proživljava u paklu, i dalje je ohol, i dalje želi naređivati Lazaru. Patnja koja prodire u njegovu nutrinu ništa ga nije naučila. Uz Lazarovu pomoć želi upozoriti članove svoje obitelji kako se i oni ne bi našli na tom istom mjestu s njim. No, Abraham odgovara bogatašu: Imaju Mojsija, Dekalog i Riječ Božju – odrednice i putokaz čovjekovu životu i neka njih slušaju, a ne mrtve. Korizma je povlašteno vrijeme naše priprave za Uskrs po odricanju i razmatranja Božje Riječi. Neka nas današnja prispodoba odvede u srce naše vjere da u njezinu svjetlu odgovorimo na pitanje: kako ja to živim? Njegujem li milosrdnu ljubav? Nosim li i čuvam u svome srcu Božju Riječ? Dopuštam li nadahnućima Duha Svetog da me vode? Također je dobro vidjeti smisao svojih korizmenih odluka, vježbi, odricanja i posta. Neka nam Lazar, pun pouzdanja i vjeran Gospodinu do kraja, bude uzor. Upravo je za vjernu ljubav Lazar dobio nagradu Vječnog Života. M.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
