Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Jr 7, 23-28; Ps 94, 1-2. 6-7ab. 7c-9; Lk 11, 14-23.
Evanđelje dana (Lk 11, 14-23)
„Tko nije sa mnom, protiv mene je!“
U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«
Razmišljanje
Ponekad u odnosima među ljudima dolazi do tzv. tihe mise – prekida komunikacije prouzrokovane nekim neriješenim konfliktom. To se obično događa nakon svađe koja nije dovela do razrješenja konflikta. Od aktivne verbalne agresije prelazi se na pasivnu agresiju, dakle šutnju. Slična se situacija može dogoditi i u našem odnosu s Bogom. Naravno, Bog se nikada ne ljuti na nas i ne zašućuje pa i onda kada se čovjek naljuti na Nj, otiđe od Njega i griješi. Čovjek se, čak i vjernik, ponekad zatvori za dijalog sa Stvoriteljem. Najčešće se to događa kad čovjek doživi neku nesreću kao što je gubitak bliske osobe, bolest, ne položi ispit, doživi razočaranje u ljubavi… Za sve to okrivljuje Boga i prestaje se moliti. Odustaje od odlaska u crkvu, sv. Mise, ispovijedi. Slično se ponaša čovjek kada padne u grijeh. Osjeća se nedostojnim stati pred Spasitelja i gubi volju za molitvom. Ima dojam da je pristupanje sakramentima besmisleno i da ništa ne pomaže. Zatvara se za dijalog s Bogom. U kontekstu upravo ovakvoga ponašanja vrlo je simbolično istjerivanje nijemoga zloduha iz čovjeka o kojemu nam govori današnje Evanđelje. Čovjek može biti potpuno duhovno zdrav samo onda kada je u dijaloga sa svojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Dijalog je izlazak iz šutnje i ulazak u slušanje i govor. Za dijalog je potrebno u prvom redu slušanje. Ponekad „zatrpavamo” Boga svojim molitvama, a On, i prije nogo što Ga zamolimo, zna što nam treba. Dakle, od presudne je važnosti slušanje Božje Riječi i to onako kako je to Marija činila sjedeći do nogu Gospodinovih (vidi Lk 10, 39). Također je potrebno naučiti iskreno razgovarati s Gospodinom ne ustručavajući se izliti preda Nj svu svoju tugu, izbaciti frustracije, strahove, sumnje… Samo je On u stanju do kraja nas razumjeti i pomoći nam. Kada se čovjek tako nauči i počne moliti, započinje ozdravljati. Zatvarajući se u sebe, ne pušta Gospodina u svoju nutrinu. Korizma je izvrsna prilika da se obnovi iskren dijalog s Bogom koji ozdravlja i oslobađa. J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
