Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Četvrta korizmena
Čitanja: Jš 5, 9a. 10-12; Ps 33, 2-3. 4-5. 6-7; 2 Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3. 11-32.
Evanđelje dana (Lk 15, 1-3. 11-32)
„Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.“
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Razmišljanje
Današnja prispodoba nije samo prispodoba o rasipnom sinu, nego i prije svega priča o milosrdnom i dobrom o/Ocu. Mlađi sin još za života svoga oca traži podjelu imovine. Otac pristaje na to i prodaje dio obiteljskoga dobra i taj dio daje sinu. No, mlađi sin ne zna dobro upravljati slobodom i darom koji mu je otac dao. Riječi po kojima je počeo pasti svinje kada je sve potratio upućuju na to da nije samo bankrotirao, nego je skrenuo na put pogana-nevjernika. U njegovim mislima je svo to vrijeme ipak prisutno sjećanje na dobro koje je iskusio on i svi drugi ljudi u očevu domu. Može se reći da iskustvo očeve ljubavi i sjećanje na to iskustvo pokreću u srcu duboku želju za promjenom života i dovode do odluke da se vrati u očev dom. Nada se da će biti primljen u očevu kuću, makar i kao sezonski radnik. Otac mu oprašta, prima ga u svoj dom i pokazuje veliku radost i sreću što je ponovno stekao sina. Od radosti organizira veliku gozbu na kojoj se blaguje i meso – što u ono vrijeme nije bilo čest slučaj. Svečana haljina, prsten i sandale slika su i simbol slobodnog čovjeka. No, stariji brat ima problem ne samo s velikodušnim opraštanjem mlađemu bratu (koji se iskreno kaje za svoje grijehe), nego i s ponovnim prihvaćanjem brata u obitelj. Zaokupljen je prošlošću. Uz to ima problema i sa samim sobom: premda je čitavo vrijeme s ocem, ne koristi svoje mogućnosti i ne zna se radovati životu koji ima. U današnje vrijeme mnogi ljudi odlaze od Boga i prepuštaju se grijehu, osiromašujući duhovno, počinju živjeti kao pogani koji se nikada nisu susreli s Božjom ljubavlju. Neki to čine i službeno. Taj čina apostazije isključuje ih iz sakramentalnog zajedništva. Hoće li se ikada vratiti? Ne znamo. Molimo se Bogu na tu nakanu. Bog ih ne prestaje ljubiti i čeka ih… Gospodine, pomozi nam ljubiti Crkvu, ljubite sve bližnje, osnivati obitelji koje će biti Crkve u malom utemeljene na autentičnoj ljubavi i poštovanju. Daj da se oni koji su napustili Crkvu u Očev Dom vrate. Pomozi nam također da budemo otvoreni i velikodušni u praštanju. K.K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
