Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
VAZMENA SRIJEDA
Vazmena osmina
Čitanja: Dj 3, 1-10; Ps 104, 1-2. 3-4. 6-7. 8-9; Lk 24, 13-35.
Evanđelje dana (Lk 24, 13-35)
“Prepoznaše ga u lomljenju kruha.”
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Razmišljanje
Prvoga dana dvojica razočaranih učenika, Kleofa i drugi učenik, bježe iz Jeruzalema u kojem se, kako su čuli, dogodila Isusova smrt i Uskrsnuće. Strah i tama ispunili su njihova srca. Pokušavaju se, kako najbolje znaju i mogu, spasiti bježeći iz mjesta u kojem se ne osjećaju sigurni vjerujući da će Emaus biti sigurnije mjesto. To je put njihova bijega, ali istovremeno i put koji vodi susretu s Uskrslim. Za vrijeme putovanja ne prepoznaju Isusa. On sa Svoje strane budi u njima pouzdanje, a oni u Njega izlijevaju svu svoju ogorčenost, tugu i razočaranje. Na putu u Emaus, učenici su zadivljeni Isusom jer ih sluša i u razgovoru ništa ne preskače i ne prešućuje. Pošto je saslušao i čuo sav njihov jad i tugu, objašnjava im sve što se odnosilo na Njega na temelju Pisama. Pokazuje im ograničenost i tvrdoću uma. Ovaj duboki i iskreni razgovor s Gospodinom polako utječu na preobrazbu njihova srca ispunjavajući ih nadom, vjerom i mirom. Kada su došli do Emausa, pozivaju Isusa da ostane s njima. Isus za vrijeme večere prelazi s riječi na znak: lomi Kruh! Učenici prepoznaju taj znak, a Isus im iščezava s očiju. Nakon doživljaja ovog neobičnog susreta s Uskrslim, učenici se vraćaju u Zajednicu koja je okupljena u Jeruzalemu. Ovaj znak lomljenja Kruha od tog prvog dana postaje snaga i moć cijele Crkve. Za vrijeme svake Euharistije događa se moj „Emaus”, moj put s Isusom na kojemu me ozdravlja i poziva na gozbu. Gozba me treba ojačati za davanje svjedočanstva o Živom Isusu. Kako i doživljavam li uopće tijekom ovih blagdanskih dana svoj Emaus? M. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
