Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA
Nedjelja Dobroga Pastira – Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja
Čitanja: Dj 13, 14. 43-52; Ps 99, 2. 3. 5; Otk 7, 9. 14b-17; Iv 10, 27-30.
Obljetnica posvete crkve: Zapolje.
Klanjanje: Novska – bl. Alojzije Stepinac.
Evanđelje dana (Iv 10, 27-30)
“Ja ovcama svojim dajem život vječni.”
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Razmišljanje
Četvrta vazmena nedjelja već se tradicionalno slavi kao Nedjelja Dobroga Pastira. Unatoč tome što je današnji odlomak dosta kratak, veoma je bogat za nas vrlo važnim i lijepim sadržajem. Ove današnje Isusove riječi velika su nam radost i ispunjavaju nas utjehom i nadom. Dakle, naš Dobri Pastir svečano izjavljuje da, nama ovcama Svoga stada, daje Vječni Život. Ne samo to, nego nam jamči da nećemo propasti nikada i da nas nitko ne može ugrabiti iz Njegove i ruke Njegova Oca. Jednostavno bismo mogli reći: a što nam više treba? Ništa – samo naprijed i iskoristi priliku. Isus nam daj besplatno udio u Svojoj vječnoj sreći i još nam jamči i obećava Svoju zaštitu i sigurnost govoreći da nam nitko ne može nauditi jer je On naš najbolji Pastir koji čuva Svoje ovce i ne da nikome da ih ugrabi. No, potrebno je naglasiti da Isus govori o ovcama koje slušaju Njegov glas, o ovcama koje On poznaje i koje idu za Njim; dakle o ljudima koji vjeruju, koji su Mu do kraja vjerni, koji ne odstupaju ni koraka od Njega… Ova obećanja pretpostavljaju našu osobnu odluku i izbor takvoga, a ne drugačijega Pastira i našu vjernost Njemu i Njegovu stadu… Ova Isusova obećanja u prvom redu odnose se na Vječni Život; Isus nam je Svojom mukom, smrću i uskrsnućem otvorio Nebo i osigurao nam dar vječnog prebivanja s Bogom. Kada se tamo već nađemo, nitko i ništa nam neće moći nauditi, povrijediti nas, oduzeti nam vječnu sreću… No možemo ove riječi primijenit i na ovozemaljski život imajući u pameti riječi sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Ako se mi sami ne htjednemo odvojiti od Krista, nitko i ništa nas ne može rastaviti od Njega: ni progonstvo, ni glad, ni ikakva nevolja, čak ni smrt. Iako, kako Pavao piše dalje u istom odlomku, postoji mogućnost da ovdje na ovoj zemlji budemo određeni ko ovce na klanje. No što i za to? Čak i ako nas ubiju, neće nas odvojiti od Krista nego upravo suprotno: brže ćemo biti sjedinjeni s Njim u Kraljevstvu Nebeskom i to zauvijek. Mnogi ovdje na zemlji traže svoju sreću i ostvarenje u raznim stvarima, filozofijama, uvjerenjima, ljudima… Međutim, Vječna Sreća nam je ponuđena kao na pladnju. Iako i unatoč tome što ćemo se na svijetu najvjerojatnije susresti s mukom, Isus nam govori: Ja sam pobijedio svijet. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
