Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Dj 12, 24 – 13, 5a; Ps 66, 2-3. 5. 6 i 8; Iv 12, 44-50.
Klanjanje: Požega – sv. Terezija Avilska.
Evanđelje dana (Iv 12, 44-50)
“Ja — Svjetlost — dođoh na svijet.”
U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«
Razmišljanje
Isus, za vrijeme Svoga zemaljskoga djelovanja, ne ostvaruje Svoju misiju: svim Svojim bićem, svom Svojom željom usmjeren je na ostvarivanje misije koju mu je Otac dao. Čitava Svoga života, počev od djetinjstva, Isus nastoji shvatiti volju Svoga Oca, želi ući u želju Očeva Srca. To isto želi i nama. Želi da upoznamo Božji mentalitet i uđemo u želju Njegova Srca tako da ju učinimo svojom. Kada si priuštimo, odnosno dopustimo malo više promatranja samih sebe i svijeta oko sebe, odmah uočimo koliko puno ima u nama našeg ljudskog načina razmišljanja i gledanja zaprljana grijehom i našim, a možda i tuđim, krivim uvjerenjima. Upiranje pogleda u Isusa pomaže nam u hvatanju ravnoteže unutra ovog našeg izgubljenog svijeta i koračanju putem koji vodi k Svjetlu. D. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
