Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Dj 15, 22-31; Ps 56, 8-9. 10-12; Iv 15, 12-17.
Evanđelje dana (Iv 15, 12-17)
“Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge!”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!
Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Vi ste prijatelji moji
ako činite što vam zapovijedam.
Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna
što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima
jer vam priopćih sve
što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene,
nego ja izabrah vas
i postavih vas
da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane
te vam Otac dadne
što ga god zaištete u moje ime.
Ovo vam zapovijedam:
da ljubite jedni druge.«
Razmišljanje
Ljubav traži žrtvu. U toj se žrtvi u prah pretvaraju ljudske čežnje, maštanja, snovi o lijepoj budućnosti. Susrećem ljude koji mi često znaju reći: „Oče, sanjali smo o lijepom domu, velikoj obitelji, o uvjetima dostojnima života…“ A onda se dogode kušnje i poteškoće o kojima se ni sanjati nije moglo. Ova žrtva mnoge ljude satire. Nedostaje ljubavi. Možda zato što smo se prestali napajati na Vrelu Ljubavi. Uzmanjkao je Bog. On je autor naše životne priče. I danas, potpuno ozbiljan i odlučan, govori: Zapovijedam: da ljubite jedni druge! Zapovijedam! Ovo je zapovijed Roditelja zabrinutog za dobro Svoga djeteta. Što se čovjek brže nauči ljubiti, to bolje. Ljubiti se učimo najprije od roditelja. U djetinjstvu se ljubav izražava poštovanjem prema roditeljima, prema drugim odraslim osobama. Izražava se riječima: Hvala, Molim, Oprosti, Dobar dan. To su temelji koji nas uče ljubavi prema drugomu čovjeku i prema sebi jer bismo, sasvim sigurno, i sami htjeli doživjeti takve ljubazne geste. Na vjeronauku učimo da nas je Bog stvorio iz ljubavi i radi ljubavi kako bismo, u prvom redu, ljubili Njega. Slušajući Njegov glas u svome srcu, zadobit ćemo Nebo. Na ovoj etapi otkrivamo jednu vrstu produbljene ljubavi koja će nas pratiti kroz čitav život. Jer iz Božjih zapovijedi i iz Evanđelja učimo što je istinska, vjerna ljubav. Ta ljubav nije samo izraz kurtoaznog, kulturnog ophođenja prema drugom čovjeku, već je spremnost na sebedarje i posvećenje za drugoga. Takva duboka ljubav povezuje ljude u parove, a oni, otkrivajući ju sve dublje, stvaraju obitelj. Radi ljubavi kojom ih je Bog opečatio sakramentalnim blagoslovom, nastoje sve učiniti za svoju obitelj. Posvećuju joj svoj život, talente, snove. To posvećenje ispunjava i daje dobre plodove. Jednako je i s predanjem Bogu iz ljubavi prema Njemu i Crkvi. Na ljubav smo pozvani! O, kada bismo uvijek znali tako ljubiti! Ne sa žaljenjem kao da smo nešto izgubili ili kao da smo potratili život. Tvoja i moja žrtva imaju smisao i jednom će – kao svjedočanstvo dobroga života – donijeti dobre plodove. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
