Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik
Spomendan

Čitanja: 2 Kr 19, 9b-11. 14-21. 31-35a. 36; Ps 47, 2-3ab. 3cd-4. 10-11; Mt 7, 6. 12-14.

Titular: Čaglin – sv. Alojzije Gonzaga – svetkovina.

Klanjanje: Krapje.


Evanđelje dana (Mt 7, 6. 12-14)

“Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.”

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne dajte svetinje psima!
Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama
pa se okrenu i rastrgaju vas.
Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine,
činite i vi njima.
To je, doista, Zakon i Proroci.
Uđite na uska vrata!
Jer široka su vrata
i prostran put
koji vodi u propast
i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata
i tijesan put
koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze!«


Razmišljanje

Danas se u Evanđelju susrećemo s nekoliko Isusovih pouka iz tzv. besjede na gori – Isusova govora u kojem iznosi novu interpretaciju pravila Staroga Zakona i vraća im prvotni i pravi smisao. Možda je prva rečenica u današnjem odlomku najnerazumljivija, najtajanstvenija. Zasigurno, postoji više različitih interpretacija ove Isusove izjave. No, ovdje ću pokušati iznijeti onu koju smatram najpraktičnijom i najpotrebnijom u našem svakodnevnom životu kada je u pitanju naše svjedočenje za Krista. Često vjernici pitaju kako se ponašati, što reći, a što ne, kada se nađu u situaciji u kojoj netko u njihovoj nazočnosti ismijava vjeru, Isusa, Crkvu. Odazvati se, braniti vjeru, iznositi neke argumente? Upravo u takvim situacijama može biti primijenjeno ovo pravilo koje nam je Gospodin dao. Dakle, ako je određena osoba toliko otvorena, spremna na razgovor, dijalog, objašnjenja, tada se treba upustiti u razgovor i dati svoje osobno svjedočanstvo življenja vjere u Krista. Međutim, ako vidimo da se ta osoba samo ismijava našim svetinjama, ako ismijava Boga i Crkvu i unaprijed se vidi da uopće nije otvorena za razgovor i diskusiju, za naše svjedočanstvo, nego samo čeka da nas i našu vjeru ponizi onda se gore spomenuto pravilo može mirno primijeniti. U takvom slučaju, jednostavno nema smisla pred tu osobu bacati naše duhovno „biserje” to jest našu vjeru, Spasitelja, Njegovu riječ… Sljedeće Gospodinovo pravilo koje pred nas stavlja današnje Evanđelje, možemo usporediti s našom pa skoro i svakodnevnom uzrečicom koja zasigurno odavde i dolazi: ne čini drugome što tebi nije drago. Samo što nam Krist daje ovo pravilo s pozitivne strane: hoće da drugome činimo dobro, da bližnjemu dajemo ono što bismo htjeli od njega dobiti i što očekujemo od njega… Posljednja praktična uputa koju nam Gospodin daje u današnjem odlomku jako je važna. Govori da put spasenja, put do Nebeskog kraljevstva uopće nije lagan, ugodan, prijatan nego je težak i zahtjevan. Nažalost, kao što i sam Krist kaže, malo je onih koji njime žele ići. Mnogi pokušavaju ići izabirući lakše puteve, tražeći prečace… No, drugih, laganijih puteva i prečaca nema. Ubrzo se, zapravo, ispostavi da ti putevi nisu ispravni, da su to putevi kompromisa s grijehom koji će nas na kraju odvesti na stranputicu duhovnoga života. Kad je u pitanju življenje Evanđelja, nema kompromisa, nam među/polu-rješenja. Ako želimo doći do Neba trebamo živjeti prema evanđeoskim pravilima, prema onome što Gospodin od nas traži. D. M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)