TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Trinaesta kroz godinu

Čitanja: 1 Kr 19, 16b. 19-21; Ps 15, 1-2a i 5. 7-8. 9-10. 11; Gal 5, 1. 13-18; Lk 9, 51-62.


Evanđelje dana (Lk 9, 51-62)

“Za tobom ću kamo god ti pošao.”

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«


Razmišljanje

Pokušajmo zamisliti situaciju da možemo sagledati evanđeoski nauk u cijelosti iz jedne „više“ perspektive, recimo odozgor, iz perspektive jednog drona ili svemirskog satelita. Koristim se ovim usporedbama iako možda ne potpuno adekvatnima u odnosu na predmet razmatranja. No, moj cilj je da probudim maštu kako bismo bili u stanju gledati Evanđelje slikovito, upravo iz „udaljenije“ perspektive. Evanđelje je priča o Isusu koji je naviještao Božje kraljevstvo. Taj se Njegov naviještaj sastojao od riječi koje je izgovarao i djela kojima je potvrđivao Svoj nauk. Možemo ga nazvati „Isusov put“. No, u Evanđelju postoji još jedan put, a to je „učenikov put“. Evanđelje u neku ruku mora roditi učenike tako što će živjeti u njihovim srcima, nadahnjivati umjetnike da ga predstavljaju kroz slike, kipove, crkvenu glazbu i druge umjetničke izričaje. No, najuzbudljivije djelo Evanđelja utisnuto je u ljudsko srce za koje možemo reći da je njegov živi spomenik. „Učenikov put“ je zahtjevan i nije uvijek bio najbolje shvaćen čak ni od najbližih Isusovih učenika što nam potvrđuje i današnje Evanđelje u kojem Jakov i Ivan žele poslati grom na samarijsko selo koje nije htjelo primiti Isusa. Isus je mijenjao ljudska srca dobrotom i ljubavlju, a ne silom i nasiljem. Ljudsko srce je beskrajna tajna. To nam potvrđuje primjer ove trojice novo-pozvanih učenika koji, unatoč tome što su pozvani, očituju da traže neke svoje puteve. Prvi govori Isusu da će poći za Njim, ali na to čuje Isusovo fer upozorenje čijeg sadržaja treba biti neprestano svjestan: ni Isus, ni Njegovi učenici nemaju uvijek osigurano mjesto gdje će moći skloniti glavu na miran počinak. Evanđelje nam ne govori i ne znamo kakvu je odluku konačno donio ovaj u riječima i izjavama velikodušan čovjek. Drugi se, kada je čuo Isusove riječi: Pođi za mnom!, počeo izgovarati da mora najprije otići i oca pokopati, a onda će doći. Ali ne znamo i teško je reći kada bi se ovaj spomenuti sprovod trebao održati. Za nekoliko sati, dana, a možda i godina, jer otac ovoga čovjeka je možda još u najboljoj životnoj snazi? Ovaj pozvani kao da želi reći: Isuse dragi, pričekaj Ti još kojih 15, 20 godina da pokopam oca pa ću onda poći za Tobom… Treći, isto kao i prethodna dvojica, izražava želju da ide za Isusom, ali pod uvjetima koje on postavlja. Tako je to s „učenikovim putem“. Pokušajmo iz ovih primjera izvući poučak kako su ovi naizgled otvoreni, nedovršeni odgovori zapravo poziv svakome od nas da odgovorimo Bogu na Njegov poziv. Neka svjetlo Evanđelja prosvjetljuje ljudska srca, želje, čežnje, uspone i padove kako bi ovo djelo koje se zove „učenikov put“ služilo dok je potrebno i dok je to određeno Božjim planovima. F. P.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)