Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Am 7, 10-17; Ps 18, 8. 9. 10. 11; Mt 9, 1-8.
Evanđelje dana (Mt 9, 1-8)
“Podali su slavu Bogu koji takvu vlast daje ljudima.”
U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe — tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
Razmišljanje
Isus se iz gadarskog kraja vraća lađom u Kafarnaum koji je za vrijeme Njegova javnog djelovanja imao ulogu „baze“ i u tom je smislu postao Njegov grad. Na nosiljci su Mu donijeli paraliziranog čovjeka. Krist, vidjevši vjeru ljudi koji su ga nosili, a i njegovu, govori: Hrabro, sinko! Ovdje je u originalu upotrjebljena grčka riječ tharsei – hrabro, a može se prevesti i kao: ne boj se ili vjeruj. Isti ovaj izraz upotrijebio je Mojsije u Starom Zavjetu kada je poticao izraelski narod na pouzdanje u Božju spasiteljsku intervenciju kad su se, bježeći iz egipatskog ropstva, prestrašili faraonove vojske: Ne bojte se! Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Gospodin učiniti da vas danas spasi. (Izl 14, 13) Ove iste riječi upućuje Isus paraliziranom čovjeku želeći ga potaknuti na pouzdanje u Božje spasenjsko djelovanje. Kada je ono u pitanju, bit će to najprije otpuštenje grijeha. Puno gora i opasnije od fizičke paralize jest duhovna paraliza izazvana grijehom, a prijeti vječnom smrću. Uz to: oslobođenje čovjeka od osjećaja krivnje može veoma utjecati na fizičko ozdravljenje. Iskustvo velikoga broja ljudi potvrđuje važnost izmirenja s Bogom i sa samim sobom u procesu tjelesnog ozdravljenja. Dakle, Isus kreće od ozdravljenja bolesnikove duše. Upotrebljava sadašnje vrijeme govoreći: otpuštaju ti se (sada) grijesi. Istina, u ono vrijeme postojao je vjerski obred očišćenja od grijeha, ali samo onih grijeha koje je čovjek počinio nesvjesno. Otpuštenje grijeha svjesno počinjenih bilo je nemoguće. Takvo čudo mogao je učiniti samo Bog – i čini to u Osobi Isusa Krista. Pismoznanci ne vjeruju u Isusovo Boštvo i smatraju da huli. Kako bi pokazao da ima ljudskom oku nevidljivu moć otpuštanja grijeha na zemlji, Isus fizički ozdravlja ovog čovjeka. U svemu tome zanimljiva je reakcija mnoštva koje slavi Boga za to što takvu vlast dade ljudima. I stvarno, narod nije pogriješio, jer Isus – Bog i Čovjek – dao je apostolima vlast otpuštanja grijeha naređujući im: Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im. (Iv 20, 23) Također im je nagovijestio: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. (Iv 14, 12) Zahvaljujmo Bogu za čudesni dar sakramenta pokore i pomirenja u kojem dobivamo otpuštenje grijeha. Usput rečeno, dobro je razmisliti o kvaliteti svojih ispovijedi. Nastojim li dobro i savjesno pristupati ovome sakramentu? Nisu li ponekad moje ispovijedi površne i mehaničke? Trudim li se da po ovome sakramentu iskreno dođem do Božjeg ozdravljenja i oslobođenja od onoga što me duhovno sputava? J. G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
