Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Hoš 2, 16. 17b-18. 21-22; Ps 144, 2-3. 4-5. 6-7. 8-9; Mt 9, 18-26.
Obljetnica posvete crkve: Rajić.
Evanđelje dana (Mt 9, 18-26)
“Evo kći mi umrije. Dođi i oživjet će.”
U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje l reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu.
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.
Razmišljanje
Današnje Evanđelje govori nam da Isus ima moć obnavljati život. I to ne samo ovaj „opi pljivi“, tjelesni život, već i duhovni život u posvećujućoj milosti koji je zalog Života Vječnog. Danas iz Nauka Crkve znamo da se potonji događa po sakramentu pokajanja i pomirenja. Što se pak samog uskrsnuća Jairove kćeri tiče, ono nas dariva još većim razlozima za optimizam. Ovaj odlomak pokazuje Isusa koji čuje što se govori, zna što se događa i pritom ne ostaje ravnodušan, već djelotvorno intervenira čak i onda kad ljudi u Njegovu okruženju ni ne pomišljaju moliti Ga za tako veliko čudo, čudo kakvo oni ne mogu ni zamisliti. Štoviše, Isus čini čudo čak i u ozračju ismjehivanja i nevjere onih oko Sebe. Uza sve to, vlastitim očima gledamo i imamo priliku uvjeriti se kako ISUSOVA RIJEČ oživljava. Sjetimo se toga kada se mi ili netko drugi nađe u situaciji koja je, ljudski gledano, bezizlazna. Tako čitamo da je Isusu dok im (tj. Svojim učenicima) još govoraše, pristupi neki glavar [sinagoge], pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.« Isus usta te s učenicima pođe za njim. Kad Ga je poglavar sinagoge zamolio da dođe i položi ruke na njegovu mrtvu kćer, Isus se ne prenemaže, ne odbija ga, nego kreće za poglavarom, a Njegovi Ga učenici slijede. Jairova je kći, kada ju je dotaknula Isusova ruka, ustala i bila zdrava. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« Iako je od tada prošlo već 2000 godina, iako je medicina u međuvremenu ostvarila nevjerojatna postignuća, još uvijek postoje ljudi koji su bolesni, oni koji se – poput ove žene – za cijenu nade u povratak zdravlja, odriču svega i troše sav novac na liječenje. Nažalost, često se događa, baš kao i nekada, da se umjesto poboljšanja zdravlja stanje samo pogoršava. Obratimo pažnju na činjenicu da svaki kršćanin također „zna“ da ga Isus Krist može ozdraviti, a ipak tako malo ljudi ozbiljno pristupa toj istini i nastoji ju koristiti. A „upotrijebiti“ tu istinu znači, baš poput ovog poglavara sinagoge ili ove žene koja pati od krvarenja, jednostavno doći Kristu i zamoliti Ga za ozdravljenje. Osobno po znajem ljude koji su u svojoj bolesti iskusili Božju pomoć i dubokom vjerom izjavljuju da žive – protivno predviđanjima liječnika. Osjećaju se razmjerno dobro jer ih Isus jača i ozdravlja onoliko koliko je potrebno da vode relativno normalan život, iako neki i dalje pate. Oni svoje patnje predaju Kristu na posebne nakane, a Isus ih vrlo često uslišava. No, vratimo se današnjem Evanđelju u kojem dalje čitamo: I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava. « Oni mu se podsmjehivahu. I danas mnogi ismjehuju one koji, unatoč svemu što znaju i vide, nastoje bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati Isusu. Štoviše, neki za Isusa kažu da je On „negdje tamo, daleko na nebu“, i zašto bi uopće ulazio u naš život i zanimao se za naše svakodnevne stvari? Usto, imamo vrlo razvijena različita znanstvena područja i dostignuća, neke su znanstvene činjenice neoborive, dakle: čemu uopće Isus? Nažalost, i mnogi svećenici govore da su se čuda događala nekada, a sada su nepotrebna… Zanimljivo bi bilo saznati odakle dolaze te misli: ne boje li se možda ispita iz vlastite vjere u iscjeliteljsku moć koju nam je Isus dao ili testa vlastitog odnosa i bliskosti s Isusom? A kako ja s tim stojim? Vrijedi povjerovati i da Isus, osim „uobičajenih“, tjelesnih bolesti, može ozdravljati i međuljudske odnose, odnose među članovima obitelji. Zagledajmo se sada u ono što je Isus učinio unatoč ismjehivanju… A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju. Ova situacija nosi i poruku za nas. Nemojmo se previše brinuti ako nas ismijavaju zbog onoga što želimo učiniti poradi Krista. Sve dok nas vodi ljubav prema bližnjemu i vjera u Isusa Krista, ustrajmo i činimo svoje u skladu sa svojom savješću, a Bog će surađivati s nama, a možda čak i činiti čuda po našim rukama. Vjerujem li u to? Gospodine Isuse Kriste, molim Te, pomozi mi živjeti tako da Ti se moja djela i život svide. Ojačaj moju vjeru da ju se ne bojim priznati čak ni pred onima koji se izruguju njezinim načelima. Amen. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
