Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Petnaesta kroz godinu
Čitanja: Pnz 30, 10-14; Ps 68, 14 i 17. 30-31. 33-34. 36ab i 37; Kol 1, 15-20; Lk 10, 25-37.
Evanđelje dana (Lk 10, 25-37)
“Tko je moj bližnji?”
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«
Razmišljanje
Prispodoba o milosrdnom Samarijancu tako je jednostavna u svojoj poruci. Ona nam pokazuje kako ne trebamo postupati (stav levita i svećenika), a što trebamo činiti (stav Samarijanca). Uči nas ispravnim stavovima i poziva na promišljanje o vlastitom ponašanju. Ova prispodoba govori o prioritetnosti milosrđa. Pred bližnjim koji je u potrebi nema izgovora, nema opravdavanja zbog rase, vjere, kulture, sigurnosti, itd. Dobročinstvo ima prioritet. Prioritet je Isusova zapovijed: Činite drugima onako kako biste željeli da oni vama čine. U ovoj paraboli postoji jedan detalj koji treba istaknuti, na njega treba obratiti po zornost. Zakonoznanac pita Isusa (koji je pravi Učitelj i poznaje Zakon): A tko je moj bližnji?, ali mu Isus ne odgovara na to pitanje direktno već kroz primjer što je uvelike praktičnije za nas i naše ponašanje prema drugima: moj bližnji je onaj kome moram pomoći… Za Isusa su zahtjevne životne situacije i dobro bližnjega iznad svega: važna Mu je potreba drugoga. Isus je također Onaj koji izlazi ususret toj potrebi. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu poziva nas da iskreno preispitamo svoj angažman u karitativne svrhe: što poduzimam za druge, osobito za najpotrebitije? Ova praktična ljubav prema drugima, osobito prema onima kojima je nasušno potrebna naša prisutnost i pomoć, stoji u temeljima našeg postojanja, to vrijedi za nas kao vjernike osobno baš kao i za cijelu zajednicu Crkve i za sve Kristove sljedbenike. O tome je pisao papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Deus caritas est (Bog je Ljubav) u kojoj Crkvu predstavlja kao dobrog Samarijanca svijeta. W. Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
