Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Marija Magdalena
Blagdan
Čitanja: Pj 3, 1-4a ili 2 Kor 5, 14-17; Ps 62, 2. 3-4. 5-6. 8-9; Iv 20, 1-2. 11-18.
Titular: Bebrina, Donja Obrijež, Sopje, Štivica – sv. Marija Magdalena – svetkovina.
Evanđelje dana (Iv 20, 1-2. 11-18)
“Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?”
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? « Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Razmišljanje
Prvog dana u tjednu, što znači u nedjelju, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Zainteresiranost za Isusov grob povela je žene u otkriće otajstva Uskrsnuća. Susret s tom tajnom nije značio i njezino automatsko razumijevanje. Gledale su u praznu grobnicu, ali su i dalje razmišljale ljudski. Mislile su da je netko uzeo tijelo i premjestio ga u drugi grob. Toliko često u svom životu doživljavamo Božju prisutnost. Doživimo Njegovo „uplitanje“, Njegovu intervenciju, Njegovu pomoć, Njegovu bliskost, a koliko često uistinu shvatimo da je ono što nam se dogodilo, ono što se pred nama odvija, Božje djelo, odgovor na naše molitve ili molitve drugih koji su molili za nas? Kako često ono što nam se dogodilo nazivamo „stjecajem okolnosti“, slučajnošću ili isključivo posljedicom ljudskog djelovanja? Ili nas možda ipak vodi Krist? Možda nam daje da osjetimo Njegovu prisutnost po djelima koja čini za nas? Ponekad se dogodi neko čudesno duhovno ili fizičko ozdravljenje. Ponekad će se na našem životnom putu pojaviti neki čovjek kako bi nam odgovorio na pitanje koje nas je mučilo. Ponekad će nas podržati netko kada je teško. Međutim, povezujemo li to s Božjim djelovanjem, s darom Njegove milosti? Naprimjer, dok smo u crkvi, za vrijeme Euharistije: jesmo li svjesni činjenice da nazočimo čudu uprisutnjenja uskrsloga Isusa po Euharistiji – Isusa koji nas želi hraniti Svojim Tijelom, koji nas želi snažiti i nastaniti se u našem srcu? Razumijemo li mi to dok svjedočimo čudu Euharistije? A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Marija Magdalena je plakala. Ona mora da je silno ljubila Isusa, svoga Gospodina. Malo prije toga na grobu su bili njegovi učenici, Petar i Ivan, ali oni su vidjeli samo prazan grob i to im je bilo dovoljno da povjeruju u Uskrsnuće. Marija je, međutim, imala tu milost da vidi anđele i da razgovara s njima. Obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, …. pita za Isusovo tijelo. Ni anđeli, kao ni uskrsli Isus nisu bili ravnodušni na Marijinu prisutnost, na njezine suze. Pokazuju zanimanje za nju, pitaju je za uzrok njezine tuge, iako su nesumnjivo vrlo dobro znali zbog čega plače. A ja, pokušavam li se zainteresirati za tužne kako bih ih, koliko je to u mojoj moći, ohrabrio ili im pomogao da izađu iz teške situacije? Znam li iskazivati iskreno suosjećanje? Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju! « Marija je poznavala Isusa, voljela Ga kao svoga Gospodina, Učitelja, a ipak, vidjevši Uskrsloga, nije Ga prepoznala. Zar se toliko promijenio? Tek na zvuk glasa koji je izgovorio njezino ime, Marija prepoznaje Isusa. Koliko se često čovjek do te mjere navikne na određeni način razmišljanja, proizišao iz brojnih iskustava, da nije u stanju percipirati stvarnost onakvom kakva ona jest. Navike nas zatvaraju spoznaji istine, na neki način nas zasljepljuju. Marijino iskustvo pokazuje također koliko je važno IME u komunikaciji s Bogom i s drugim ljudima. U naše vrijeme se toliko često na to zaboravlja, zamjenjujemo imena raznim čudnim nadimcima do te mjere da ime ponekad počinje gubiti svoju izvornu vrijednost, prestaje biti znak identiteta. Tako djevojke i supruge često imaju neke svoje „mede, mačiće, kolačiće…“, a muškarci, umjesto konkretnih djevojaka, žena, imaju „komade, sunca…“, a uvrjedljive izraze da i ne spominjemo. Možda ne bi bilo zgorega vratiti vrijednost imenima osoba s kojima smo u bliskom kontaktu, kao što i nas Bog zove/pozna po imenu? „Medvjedića, mačića i komada“ može biti puno i lako ih je za/promijeniti. Ime je pak, povezano s konkretnom osobom, u imenu je posebnost te osobe, što je vrlo važno u ljubavi i u braku. Ime je „pandan“ osobi pa jednu osobu zamijeniti drugom nije tako jednostavno. Isto tako treba obratiti pažnju i na ove Isusove riječi: Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu. Isus je jasno rekao da On i mi imamo zajedničkog Oca koji je ujedno i naš Bog. Ove Isusove riječi podsjećaju nas na veliko dostojanstvo koje čovjek ima. Također nas podsjećaju na to da smo svi mi braća i sestre kao djeca istog Oca i iste Majke koja nam je dana s križa. Braća smo i sestre Isusa Krista, prema tome jedna smo velika Božja obitelj. Jesam li svjestan što ta činjenica znači? Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.« Znam li s drugima podijeliti iskustvo Boga u svome životu? Jesam li vjerodostojan svjedok vjere? Oče Bože, uroni mene i moje najmilije u Svoje milosrđe kako bismo postali svjedoci Radosne Vijesti spasenja. Amen. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
