Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Osamnaesta kroz godinu
Čitanja: Prop 1, 2; 2, 21-23; Ps 89, 3-4. 5-6. 12-13. 14 i 17; Kol 3, 1-5. 9-11; Lk 12, 13-21.
Evanđelje dana (Lk 12, 13-21)
“Što si pripravio, čije će biti?”
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Razmišljanje
Današnji odlomak i prispodoba koju je Isus ispričao želi nas upozoriti na opasnost od materijalnog bogatstva. Materijalno bogatstvo samo po sebi je dobro, no u njemu se krije opasnost da nam poremeti prioritete u životu. I teško da među ljudima ima ikoga na koga ova opasnost ne vreba. Zašto je to tako? Nije teško na to odgovoriti: jer nam materijalno bogatstvo daje prolaznu sigurnost, materijalnim bogatstvom možemo sebi priuštiti prolazna zadovoljstva, materijalnim bogatstvom možemo se domoći prolazne slave… Sigurnost, zadovoljstvo, slava – sami po sebi nisu loši, no ono što ih karakterizira u ovome svijetu jest da su prolazne. Koliko god materijalno po sebi bilo nešto dobro i nešto što nam je potrebno u svakodnevnom životu, važno je da bdijemo nad time da nas ne zarobi, da nam ne postane prioritet u životu, možemo slobodno reći – da ne zauzme u našem srcu mjesto koje pripada samo Bogu. Kada bogatstvo postavi svoje prijestolje u našem srcu, onda životni cilj čovjeku postane bogaćenje, gomilanje prolaznog bogatstva. A prolazno bogatstvo ne može srcu donijeti mir i onda čovjek žudi samo sve više i više. Ne smijemo smetnuti s uma da nam sva ta materija koristi samo dok smo na ovome svijetu, a u trenutku naše smrti te „vrijednosti” ostaju na zemlji… A naše bogatstvo ili siromaštvo tada se mjeri jednom drugom kategorijom, a ta je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zato danas promislimo o tome što nam je prioritet u životu, tko „sjedi” na tronu našega srca i na što trošimo svoje vrijeme i snage? Daj Bože da se mogu pogledati u ogledalo i reći da sam na pravome putu; a ako to ne mogu – krajnje je vrijeme da presložim prioritete u životu. S. H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
