Sv. Klara, djevica

Simone Martini, Sveta Klara, 14. st.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Klara, djevica
Spomendan

Čitanja: Ez 12, 1-12; Ps 77, 56-57. 58-59. 61-62; Mt 18, 21–19, 1.

Titular: Požega – crkva sv. Klare – svetkovina.


Evanđelje dana (Mt 18, 21–19, 1)

“Opraštaj, kažem ti, ne do sedam, nego do sedamdeset puta sedam!”

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«
»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«
»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«
»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.


Razmišljanje

O beskrajnom Božjem milosrđu pjevat ću dovijeka, pred svim ljudima. (sv. Faustina Kowalska) Svi smo mi grješni i dužnici pred Bogom. Taj dug nismo u mogućnosti isplatiti sami svojim zaslugama ili snagama. Grijeh nam se oprašta samo po Božjem milosrđu. Neizmjerna milost, izražena je brojem od deset tisuća talenata, odnosno 340 tona zlata ili srebra. To je ono što saznajemo iz današnjeg Evanđelja. Neki je sluga dugovao svom gospodaru upravo toliki iznos, vrlo veliku svotu. Međutim, taj dug nije mogao isplatiti. Kada je pao na koljena i molio da mu se dug otpusti, gospodar se sažalio nad njim i oprostio mu dug. Isti taj sluga posudio je svom drugu stotinu denara, odnosno 385 grama srebra. On također nije imao čime otplatiti svoj dug. Međutim, ovaj prvi sluga ga je zbog toga bacio u tamnicu. Takav njegov postupak nije se svidio gospodaru koji mu je na početku oprostio cijeli dug. Sada, ne samo da opoziva taj oprost i naređuje sluzi da isplati čitav dug, već naređuje i da ga se kazni – ne zbog nepravde, već zbog nedostatka milosrđa. Beskrajno Božje milosrđe opravdalo je naš grijeh. I mi imamo dužnost oprostiti svojoj braći. O beskrajnom Božjem milosrđu pjevat ću dovijeka, pred svim ljudima. B. W.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)