Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA
Svetkovina
Čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10ab; Ps 44, 10bc. 11. 12ab. 16; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56.
Titular: Jasenovac, Končanica, Nova Bukovica, Pakrac – Uznesenje BDM – svetkovina.
Evanđelje dana (Lk 1, 39-56)
“Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.”
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Razmišljanje
U ovoj današnjoj prekrasnoj marijanskoj svetkovini, kada slavimo Uznesenje Majke našega Gospodina u Vječnu slavu, čitamo evanđeoski odlomak u kojem Marija slavi Boga, proslavlja Ga zbog Njegovih djela koja je učinio u Njezinu životu te u povijesti spasenja Božjeg naroda. Ovaj se odlomak izvrsno uklapa u današnju svetkovinu: Marija, budući da je na Nebu, sudjeluje u tom slavlju, u proslavljanju Boga koje je vječno i u kojem sudjeluju sva spašena stvorenja. Cijeli Marijin život bio je na Božju hvalu, bio je suradnja s Njegovim spasonosnim djelima. Svaka Njezina riječ, svaka misao, svako djelo bilo je veličanje Boga. To ne znači da je Marija imala život posut ružama. Iz Svetog Pisma saznajemo da je mač boli koji Joj je probo srce, a koji Joj je prorekao Šimun, bio neodvojiv dio Njezina života. Međutim, iz toga se da izvesti jedna velika istina, a ta je da nas patnje i križevi života ne sprječavaju da svojim životom hvalimo Boga, dok s druge strane, nepokolebljiv stav zahvalnosti i slavljenja Boga uključuje i ono što je teško, mučno u našem životu, ono što predstavlja naš osobni mač boli… Cijeli naš život treba biti Božja pohvala i hvalospjev po uzoru na Onu čiju svetkovinu danas slavimo; tako da svaka naša riječ, misao, djelo, nakana, nastojanje trebaju biti pjesma hvale Bogu. I to bez obzira na ono što doživljavamo, kroz što prolazimo: radosti i uzvišene trenutke ili križ, patnje i životne teškoće. Koliko bi samo naši životi postali ljepši i lakši kada bismo, umjesto da se tužimo, jadamo i žalimo na druge i na svijet oko sebe, hvalili Boga za sve u našim životima: svaki dan, svaki trenutak, uključujući i ono što je teško, ono što je naš križ, naš mač boli… Neka nam Marija pomogne u tome, neka nam u tome bude pomoć i nadahnuće. Ponavljajmo često za Marijom i skupa s Marijom: Veliča duša moja Gospodina… D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
