Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i treća kroz godinu
Čitanja: Mudr 9, 13-18b; Ps 89, 3-4. 5-6. 12-13. 14 i 17; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33.
Evanđelje dana (Lk 14, 25-33)
“Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Razmišljanje
Isus u Svoje Kraljevstvo poziva sve, ali nas danas također potiče da se duboko zapitamo čega će nas to koštati prije nego donesemo konačnu odluku da krenemo za Njim. Naime, nije to nimalo trivijalna odluka. Kristovi učenici i sljedbenici moraju računati s time da taj put nije lagan. Čovjek se s njega više ne može povući i mora ustrajati u kročenju Kristovim stopama do kraja svoga života – jer će oni koji ustraju postići cilj. Primjeri graditelja koji je bankrotirao i u ratu poraženog kralja vrlo su jaki. Netko tko počne graditi toranj (kakav je primjerice Varso Tower) najprije mora dobro izračunati troškove i vidjeti hoće li imati dovoljno da gradnju završi. Kada njegov pothvat uspije, kada zdanje bude konačno dovršeno, ovaj će neboder biti na ponos arhitektu, graditeljima i stanovnicima grada. U suprotnom, ako bi se dogodilo da mu uzmanjka sredstava pa radove ne privede kraju, nedovršeno bi zdanje stajalo samo kao podsjetnik na neuspjeh, a njegova bi konstrukcija izazvala podsmijeh okoline. Slično je i s Kristovim učenicima. Oni bi trebali dobro razmisliti i odvagnuti svoje snage. Ako su preslabi, trebali bi mudro planirati svoj put i poduzeti korake kojima će se duhovno ojačati. Tim se putem ne da kročiti pasivno, već je potrebno ustrajati na izabranom putu onako kao što je to učinio Krist. Isusovu izjavu da treba mrziti majku i oca, ženu ili djecu i sl., ne treba shvaćati doslovno, u smislu gajenja negativnih emocija prema bliskim ljudima, a tim više ne u smislu da im se nanosi bilo kakva nepravda, već u smislu da polazak za Kristom zahtijeva apsolutno i potpuno predanje. Kristov učenik na prvo mjesto stavlja Krista kao Osobu i Njegove riječi, a ne mišljenje obitelji ili bliskih ljudi, ili pak vlastite ideje o tome kako treba živjeti. Prema bibličarima, to također ne znači nužnost siromaštva za sve, ali znači da svi učenici trebaju biti spremni na odricanja od svoga bogatstva (usp. A. Plummer, citat za: C. E. Charlston, Parabole / Katolički biblijski komentar). Isuse, povjeravamo Ti svoje putove, snaži nas kako bismo Te hrabro i bez zadrške slijedili. K. K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
