Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici
Spomendan
Čitanja: 1 Kor 15, 12-20; Ps 16, 1. 6-7. 8b i 15; Lk 8, 1-3.
Klanjanje: Našice – sv. Marko Evanđelist.
Evanđelje dana (Lk 8, 1-3)
“S njime su bile neke žene i posluživale mu od svojih dobara.”
U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.
Razmišljanje
Evanđelista Luka često piše o ženama kojima je bilo upućeno Isusovo poslanje. Evanđelist ističe vrijednost braka, a primjer su Zaharija i Elizabeta, Priscila i Akvila… Podcrtava da je brak nerazrješiv govoreći o razlogu zbog kojega je Herod zatvorio Ivana Krstitelja. Upozorio ga je na razvod i vezu s drugom ženom. Evanđelja govore o mnogim ženama u različitom dobnom i društvenom statusu. Susrećemo žene koje su trpjele tjelesne ili duševne boli i Isus ih je ozdravio. Evanđelist skreće pozornost na žene koje su iskusile Božju iscjeliteljsku moć koja ih je oslobodila od zla, grijeha i zlih duhova. Ove su se žene često kasnije uključivale u otkupiteljsko poslanje, podržavajući Isusa i učenike, pa i materijalno pomažući. Isus se ne boji žena. Ne boji se razgovarati s nepoznatim ženama, što je bilo suprotno tadašnjim običajima, nego ih poziva na suradnju u širenju Kraljevstva Božjega. Ivan Pavao II., izučavajući različite protagonistkinje iz Bibliji i kroz povijest Crkve, napisao je pismo o dostojanstvu žene pod nazivom Mulieris Dignitatem. Skreće pozornost na činjenicu da se Isus „uvijek obraćao ženama s poštovanjem“. Krist razgovara sa ženama o Božjim stvarima i nalazi kod njih razumijevanje kao „vjerodostojnu rezonancu razuma i srca, odgovor vjere“. Isus to priznaje i divi se tom ženskom odgovoru. Ponekad Isus „ovu živu vjeru protkanu ljubavlju“ daje kao primjer. Hvali ženu koja Mu je prije Njegove muke i smrti pomazala noge mirisnim uljem. Brani Mariju, Lazarovu sestru, pred Judom koji gleda samo materijalnu stranu. Pod križem stoje vjerne i hrabre žene. Marija Magdalena prva susreće Uskrsloga i postaje prva misionarka. Papa piše: „Tome »jedinstvu njih dvoje« Bog je povjerio ne samo čin prokreacije i obiteljski život, nego i samu izgradnju povijesti. (…) Mnogostruk je doprinos koji žena nudi životu svih društava i nacija. (…) Da, trenutak je za sagledavanje duge povijesti čovječanstva kojemu su žene pridonijele ne manje od muškaraca i najčešće u puno tegobnijim uvjetima, i to hrabrošću pamćenja i iskrenog priznanja odgovornosti. Posebno mislim na žene koje su voljele kulturu i umjetnost, kojima su se posvetile polazeći od nepogodnih uvjeta, koje su često bile isključene iz ravnopravnog obrazovanja, izložene podcjenjivanju, nepriznavanju i otuđivanju njihova intelektualnog doprinosa. Od mnoštva djela koje su učinile žene tijekom povijesti, malo je, nažalost, ostalo od onoga što se može ustvrditi pomoću znanstvene historiografije. Na sreću, ako je vrijeme i pokopalo dokumentirane tragove, nemoguće je ne primijetiti blagotvorne bujice u životnim sokovima što zahvaćaju naraštaje koji su se izmijenili, sve do danas. Dug čovječanstva prema toj velikoj, beskrajnoj ženskoj »tradiciji«, neprocjenjiv je. Koliko je žena bilo, i još uvijek jest, vrednovano više prema fizičkome izgledu negoli po kompetenciji, profesionalnosti, djelima inteligencije, bogatstvu njihove osjećajnosti i, napokon, po samome dostojanstvu njihova bića.“ (Pismo Pape Ivana Pavla II. ženama, Vatikan, 29. lipnja 1995.) Papa podsjeća da je moralna snaga i duhovna moć žene povezana sa sviješću da joj Bog povjerava čovjeka. Ovo povjeravanje odnosi se posebno na ženstvenost i Božji poziv. Snaga žene jest u tome da joj Bog povjerava čovjeka svugdje i u svim, čak i teškim, društvenim uvjetima i okolnostima. Ovaj poziv i svijest govore o dostojanstvu žene koje dobiva od Boga. „Napredak se redovito vrednuje prema znanstvenim i tehničkim kategorijama, te i s te točke gledišta ne nedostaje doprinos žene. No, to nije jedina dimenzija napretka, naprotiv, nije čak niti glavna. Važnija je društveno- etička dimenzija koja se odnosi na međuljudske odnose i duhovne vrijednosti; u toj dimenziji koja se često nečujno razvija, polazeći od svakodnevnih odnosa među osobama, posebice unutar obitelji, društvo je upravo »geniju žene« dužnik u velikoj mjeri.” (Pismo Pape Ivana Pavla II. ženama, Vatikan, 29. lipnja 1995.) Današnja vremena očekuju objavu tog „genija žene“ koji će sačuvati osjetljivost za čovjeka – jer je čovjek. I zato što je najveća ljubav (usp. 1 Kor 13,13). Molimo Te Gospodine, prati svaku ženu da se osjeća cijenjena, podržavana i hrabro ostvaruje svoj prekrasni poziv. K. K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
