DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

Frans Francken: Krez pokazuje Solonu svoje bogatstvo, 17. st.

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Dvadeset i peta kroz godinu

Čitanja: Am 8, 4-7; Ps 112, 1-2. 4-6. 7-8; 1 Tim 2, 1-8; Lk 16, 1-13 ili kraće Lk 16, 10-13.


Evanđelje dana (Lk 16, 1-13)

“Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:
»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«


Razmišljanje

Današnji evanđeoski odlomak, koji govori o nepoštenom upravitelju, teolozi i egzegetici dosta različito tumače. Ključno nije da se zaustavimo kod poštenja ili nepoštenja ovog upravitelja, nego kod onoga što je Isus ovom prispodobom htio reći. Uostalom, sam Gospodin na kraju ovog odlomka objašnjava što nam želi poručiti i kakve trebamo izvući zaključke. Moramo gledati na određena uvjetovanja i usporedbe koji se pojavljuju u ovoj periokopi i to s gledišta ovozemaljskog i Vječnog Života te služenja Bogu ili zemaljskom i materijalnom. Prva važna star koju Gospodin ističe jest naša osobna zauzetost kad je u pitanju Kraljevstvo Božje. Ova nas perikopa želi upitati koliko se trudim oko svoga spasenja. Koliko uključujem i svoja materijalna dobra da bih se domogao Kraljevstva Nebeskoga? Isus pokazuje da u teškim životnim situacijama uspijevamo utrošiti svu svoju snage i kreativnost da bismo svladali zaprjeke. A kada se radi o najvažnijem životnom pitanju, Životu Vječnom, čudesno ponestane upornosti i ne iskorištavamo sve svoje snage, pamet i kreativnost za osvajanje ovoga cilja. Sljedeća stvar koja privlači našu pažnju u današnjem Evanđelju jest nužnost odabira: želim li služiti Bogu ili svijetu, odnosno materijalnim stvarima? Naravno da je naše zalaganje vezano uz egzistenciju, brigu za sebe, obitelj ili zajednicu nešto očigledno i normalno. Ali i ono treba biti podređeno onome što razumijemo pod pojmom tražite najprije Božje kraljevstvo, služite Bogu, težite k cilju svoga života, dakle Vječnoj sreći. D. M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)