Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Gal 3, 1-5; Ps Lk 1, 69-70. 71-72. 73-75; Lk 11, 5-13.
Evanđelje dana (Lk 11, 5-13)
“Ištite i dat će vam se!”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Došao mi prijatelj s puta te nemam što staviti preda nj.’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem …’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«
»I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca otvorit će se.«
»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu.«
Razmišljanje
Današnje Evanđelje nastavak je odlomka u kojem Isus uči Svoje učenike molitvu Očenaša. Ovdje pak u današnjem odlomku, Isus daje konkretan primjer apostolima kako se trebaju moliti. Na primjeru bezočnog prijatelja koji u noći odlazi k svome prijatelju da uzajmi kruha, Isus pokazuje da naša molitva treba biti ustrajna i nepopustljiva. Jer će onaj prijatelj, ako već ne zbog prijateljstva, a ono poradi dodijavanja ispuniti njegovu nesvakidašnju i neugodnu molbu. Nadalje, Gospodin nam govori da ištemo i dat će nam se, da kucamo i otvorit će nam se. Isus navodi primjer zemaljskog oca uspoređujući ga s Nebeskim. Jednostavno, izvlači logičan zaključak: ako sin od oca zatraži kruh, ribu ili jaje neće mu ovaj dati kamen, zmiju, štipavca – jer želi dobro svome sinu. Ocu Nebeskom je još više stalo do našega dobra i dat će nam uvijek ono što je za nas najbolje. A ono što je za nas najbolje – to je povrh svega dar Duha Svetoga. Bog Otac iako već zna što nam je potrebno, što je najbolje za naše spasenje, želi ipak da od Njega ištemo, da ne prestajemo s molitvom. Molitva nije toliko potrebna Bogu koliko nama jer nas podsjeća na našu potpunu ovisnost o Bogu, o Njegovoj providnosti i uči nas ispravnom odnosu: biti ponizan kada su u pitanju Božji planovi sa svakim od nas i vjerovati u Očevu dobrotu. Pa čak i ona naša, tobože, neuslišana molitva, nije uzaludna i neuslišana. Bog ponekad ne uslišava naše molitve jer zna da u perspektivi Vječnosti i našega spasenja ono što molimo nije za nas dobro. Međutim, uvijek se može i treba moliti za dar Duha Svetoga i Bog će nam Ga s radošću i velikodušnošću dati. Potrebno je samo da budemo otvoreni… D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
