Blažena Djevica Marija od Krunice

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Blažena Djevica Marija od Krunice
Spomendan

Čitanja: Dj 1, 12-14; Ps Lk 1, 46-47. 48-49. 50-51. 52-53. 54-55; Lk 1, 26-38.

Obljetnica posvete crkve: Lužani.

Titular: Cabuna, Nova Gradiška – Kraljica Sv. Krunice – svetkovina.

Klanjanje: Uljanik.


Evanđelje dana (Lk 1, 26-38)

“Ako ja prstom Božjim izgonim đavle, došlo je k vama kraljevstvo Božje.”

U ono vrijeme: Pošto Isus izagna đavla, rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«
»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.«


Razmišljanje

Razmišljam nad ovim evanđeoskim riječima: Pošto Isus izagna đavla rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Izgoni li, Isus, i danas đavle? Izgone li karizmatici, egzorcisti đavle? Različita mišljenja možemo čuti na ovu temu od naših suvremenika. Jedni gledaju i ne vide, drugi traže znakove. A treći pak pitaju za plodove. Samo, jesu li plodovi potvrda vjerodostojnosti karizmatika u ovom slučaju? Možemo reći da je i sakrament pokore i pomirenja u određenom smislu istjerivanje zloduha, jer čovjek koji je živio u grijehu biva opravdan. Grijesi mu se opraštaju, a milost Božja mu pomaže da postaje sve pravedniji. Zli duh biva lišen svoje moći, učinkovitog napastovanja. Euharistija jača i pomaže ući u što intimniji odnos s Uskrslim Kristom. Zar uvijek? Koliko se dugo može zadržati to stanje milosti? To je tajna između određene osobe i Boga. Isusovo objašnjenje – Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku – potiče na razmišljanje. Unatoč tome što se čudo oslobođenja može dogoditi Božjom snagom, ono ne jamči da će daljnji život biti bez grijeha. Također ne garantira blokiranje ponovnih dolazaka zloga. Čemu onda sve to? Čemu se truditi, moliti za oslobođenje? – pitaju neki. Različiti su odgovori mogući. Isus je u više navrata podsjećao na budnost. Ako je netko ushićen zbog oslobođenja od zloduha i ne razmišlja o svome životu, ne drži se svakodnevno temelja – Evanđelja i Crkvenog nauka – tada se zli duh, koji je lažac i zavodnik, može neprimjetno vratiti i djelovati preko toga čovjeka. Također može biti i ovako: da je netko oslobođen, a nije dovoljno pripremljen i poučen u vjeri. Nakon oslobođenja se osjeća bolje, svijet vidi i doživljava drugačije i ne zna što s time napraviti. Ako nakon oslobođenja ne stane uz Krista, zaboravi na zapovijedi, ne poznaje zasade vjere, također je izložen opasnosti ponovnog povratka zloga. To ne znači da se to mora uvijek i svakome dogoditi. Kad bi oslobođenje od zloga bilo uzrok za kasnije pogoršanje stanja opsjednute osobe, onda Isus, koji nikada nije griješio, ne bi izgonio zloduhe. Stoga, ako Isus među nama izgoni zloduhe onda je, kao što je i sam rekao: zbilja došlo k nama kraljevstvo Božje. Jesam li svjestan ove blizine Kraljevstva Božjega? Kako često odlazim po milosti koje izviru iz svetih sakramenata? Na koji način izražavam svoju zahvalnost Bogu za bezbrojne milosti kojima me obasiplje? Isus je također rekao: Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Stoga vidimo koliko je važna sloga i jedinstvo u državi, na radnomu mjestu, u kući, da bi se preživjelo, sačuvalo vlastiti identitet. Borba, razdori, ničemu dobrome ne vode. Naročito tamo gdje imam neki utjecaj na ono što se događa oko mene, moram učiniti sve da ne bude podjela, da bude jedinstvo: u kući, u odgoju djece, na radnomu mjestu. Umjesto svađe – dijalog i molitva, i tada će nam Isus koji je – kao što sv. Pavao kaže u jednoj od svojih Poslanica – došao da sa sobom izmiri sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima, pomoći da ustrajemo u jedinstvu i miru. Isus je također dao jasno do znanja: Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa. A kako je u mome životu? Sabirem li s Isusom ili rasipam? H. C.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)