Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Gal 5, 18-25; Ps 1, 1-2. 3. 4. i 6; Lk 11, 42-46.
Klanjanje: Našice – Gospa Fatimska.
Evanđelje dana (Lk 11, 42-46)
“Jao vama farizeji; jao i vama, zakonoznanci!”
U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. «
»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«
Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«
Razmišljanje
Više puta izrečeno, i farizejima i zakonoznancima upućeno, jao vama pogađa u srž onoga što bismo trebali nazivati oholost. Prvi od sedam glavnih grijeha jako je teško demaskirati u sebi, jer je poput kameleona. Brzo mijenja svoja lica prilagođavajući se okruženju. Oholost, ponos, drskost, uznositost – sve ove mane Isus predbacuje jednomu farizeju koji Ga je pozvao na večeru. Okolnosti nisu baš najsretnije da se to čini, čak ni u odnosu prema farizejima. Netko će reći: a to je druga zemlja, drugo vrijeme, drugi običaji – no valjda na cijelomu svijetu obvezuje barem minimum pristojnosti za stolom. Netko tko nas je ugostio i tko nas želi počastiti najboljim što ima, ne bi trebao biti odmah nokautiran kritikom, jer to – blago govoreći – ne bi bilo baš na mjestu. Čini se da je Isus, ne obazirući se previše na posljedice, zanemario osnovno pravilo, prekršio tabu, neku vrstu zabrane da se u gostima za stolom „ne prebire“ po nečemu, govori da nešto nije dobro, da je nezačinjeno i sl. Iz reakcija i Isusova načina govora može se zaključiti da Isus nije ostao kod farizeja na objedu. No, za Njega je svaki susret s čovjekom prilika za pouku, za približavanje biti Božjega Kraljevstva i za obraćenje. Koliko treba imati hrabrosti da se drugomu čovjeku skrene pažnja da čini loše? Koliko snage i uvjerenja da ga se nagovori na promjenu. Isus je sasvim dosljedan u Svome nauku. Na jednom mjestu daje to do znanja, govoreći: upoznat ćete istinu, istina će vas osloboditi. Ponekad je potrebno radi istine dovesti i svoj ugled u pitanje – kako bi Istina mogla pobijediti. Dobro je na kraju reći da su djela najbolji način svjedočenja. Kad se ljudi obraćaju i počinju mijenjati svoj način razmišljanja, onda to čine ne pod utjecajem riječi ili uzvišenog nauka, nego pod utjecajem primjera i djela svetoga čovjeka. Z. L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
