Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Dvadeset i deveta kroz godinu
Čitanja: Izl 17, 8-13; Ps 120, 1-2. 3-4. 5-6. 7-8; 2 Tim 3, 14 – 4, 2; Lk 18, 1-8.
Klanjanje: Požeški Brestovac.
Evanđelje dana (Lk 18, 1-8)
“Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.”
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
Razmišljanje
Potreba za molitvom – i to ustrajnom molitvom – nalazi se u nama i čini nam se da je to nešto očigledno i sasvim normalno. Molitva shvaćena kao obraćanje Bogu i prebivanje pred Njim kao pred svojim prijateljem. No, Isus se danas obraća i onima koji nemaju tako prisan odnos s Bogom te ih poziva i potiče da se preko svoje teške situaciju koju proživljavaju i predanja u Božje ruke nešto promijeni. Zahvaljujući Njegovoj intervenciji, moći će iskusiti koliko se Bog brine za njih. Moći će uspostaviti vezu s Njim i graditi odnos zasnovan na povjerenju i prijateljstvu. Je li možda i meni potreban ovakav poticaj na molitvu? Jesu li ovo možda riječi upućene i meni? Kroz ono „nešto“ što nazivam molitvom, izgrađujem li svoj odnos i uspostavljam li vezu s Bogom? D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
