Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Ef 3, 2-12; Ps Iz 12, 2-3. 4bcd. 5-6; Lk 12, 39-48.
Klanjanje: Rajić.
Evanđelje dana (Lk 12, 39-48)
“Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo znajte:
kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,
ne bi dao prokopati kuće.
I vi budite pripravni
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«
Reče Gospodin:
»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca.
Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!«
Razmišljanje
Danas nas Krist poziva da budemo pripravni. Ova se pripravnost ne „svodi” samo na vrijeme Došašća kada smo pozvani na posebno iščekivanje Gospodinova dolaska. Cijeli život treba biti pripravan jer – kako čujemo u današnjem Evanđelju – ne znamo ni dana ni časa kada će Sin Čovječji doći po nas. To znači, ni manje ni više, već da stalno trebamo biti u stanju milosti posvetne, stalno trebamo živjeti slobodni od grijeha i različitih grješnih navika. U svome vjerskom životu često se ponašamo tako da dva puta godišnje idemo na ispovijed: prije Božića i Uskrsa. Možda oni revniji idu jedanput mjesečno na ispovijed i Pričest; a onda par dana nakon ispovijedi vraćaju se starim grijesima. Zanemarujemo rad na sebi, svojoj savjesti, svome kršćanskom rastu. Premda se mjesečna ispovijed preporučuje i njezino prakticiranje jest za svaku pohvalu, ali nije dostatna i gubi smisao ako se nakon nje čitav mjesec ne trudimo živjeti u skladu s Evanđeljem i zapovijedima i izbjegavati grijeh. Jer mjesečna ispovijed i sv. Pričest nisu samo za to da se „obave”; njihov je smisao da utječu na naš kršćanski rast, na naš svakodnevni rad na sebi. To je pravo značenje (iako ni to nije sve) ove pripravnosti na koju nas danas i za sveg našega života poziva Isus. B. W.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
