Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Trideset i treća kroz godinu
Čitanja: Mal 3, 19-20a; Ps 97, 5-6. 7-8. 9; 2 Sol 3, 7-12; Lk 21, 5-19.
Evanđelje dana (Lk 21, 5-19)
“Svojom ćete se postojanošću spasiti.”
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Razmišljanje
Zadnja nedjelja liturgijske godine prije Nedjelje Krista Kralja donosi nam evanđeoski odlomak iz eshatološkog ciklusa. Eshatologija je posebna grana teologije koja se bavi posljednjim stvarima čovjeka i svijeta. Proučava granicu između života i smrti, pokušavajući definirati što je više moguće detalja koji se odnose na život poslije smrti. Granica između života i smrti oduvijek je bila predmet ljudske znatiželje i proučavanja. Dokaz za to nalazimo već u prvoj rečenici današnjeg Evanđelja kada se ljudi dive Hramu i njegovim ukrasnim elementima. U ovo razmatranje i divljenje umjetnosti uključuje se i Isusu i izgovara nešto vrlo šokantno: Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen. Studeni Isus je izrekao proročanstvo, nešto što će postati povijesna činjenica, ali tek za nekoliko godina; no strah i čuđenje kod ljudi je tako veliko kao da se to sve već događa pred njihovim očima. Počinju zapitkivati kada će to biti, na koji se to znak ima dogoditi? Isus, polazeći od tih pitanja, upućuje okupljenima eshatološku besjedu. Poseban znak posljednjih vremena bit će progonstva, pojavit će se lažni proroci, sa svih strana će se čuti vijesti o ratovima i pobunama, bit će potresi, glad, pošast – jednom riječju izgledat će kao da destruktivnoj moći zla nema kraja. Zar sve ove informacije koje dolaze do nas s različitih strana svijeta o potresima, erupcijama vulkana, progonstvima kršćana u arapskim zemljama – nije prorekao Isus u Evanđelju? Postoji još jedno pitanje i to ključno: tratim li svoju pažnju i trošim li energiju na ove senzacionalističke informacije? Nije li bolje posvetiti se onome što je stvarno bitno? Smisao Evanđelja jest moje obraćenje i dovođenje drugih do toga istoga obraćenja. Ne dopustimo da nas zahvati i nama zavlada panika i psihoza što ih šire sredstva javnog priopćavanja. Uzmimo krunicu u ruke, utecimo se Blaženoj Djevici Mariji i molimo Ju za pomoć. Obratimo se i našim svetim zaštitnicima. Povjerimo se Božjemu Milosrđu. Neka duh molitve i zahvaljivanja nikada ne ugasne u nama. K. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
