Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Mal 3, 1-4. 23-24; Ps 24, 4-5ab. 8-9. 10. 14; Lk 1, 57-66.
Evanđelje dana (Lk 1, 57-66)
“Rođenje Ivana Krstitelja”
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.
Razmišljanje
Puno toga oko Elizabetine trudnoće bilo je netipično i u najmanju ruku neobično. Neplodna žena u poodmaklim godinama začela je i evo sada joj se navršilo vrijeme da rodi. Sjetimo se da su i okolnosti oko začeća bile znakovite: Zaharija, Elizabetin muž, nije povjerovao, Anđeo Gabrijel navijestio je Elizabetinoj rođakinji Mariji da se sve ovo događa, zatim ime koje je po Anđelu od Boga odabrano, a nije bilo uobičajeno da se djetetu daje ime koje nema u obitelji i u rodbini novorođenoga djeteta, Zaharija je zanijemio jer nije povjerovao Anđelu da će dobiti sina i ostao je nijem sve do trenutka nadijevanja imena novorođenčetu. Iako isprva nije vjerovao u Anđelovo proročanstvo, Zaharija sada ispunja ono što je Anđeo tražio od njega: daje sinu ime Ivan i nakon toga govor mu se vraća te je stao slaviti i hvaliti Boga. Niz čudesnih događaja oko ovo dvoje ljudi i njihovog sina se nastavio i mnogi su bili zbunjeni te nisu znali što bi mislili o svemu tome. No, kako vidimo u Evanđelju, ruka Gospodnja bila je s Ivanom. Začeće, rođenja i život Ivana Krstitelja bili su ostvarenje Božjeg plana, a iz dosad rečenoga vidimo da su Božji planovi često različiti od ljudskih i da Božji planovi često izlaze iz okvira naših ljudskih običaja, tradicija, načina života, očekivanja.. Važno je, stoga, uvijek biti osjetljiv za poticaje Božjeg Duha, biti spreman činiti u životu ono što od nas hoće Bog pa makar nas oni oko nas ne shvaćali i čudili se našem djelovanju. Dok živimo tako, kao i s Ivanom, ruka Božja bit će i s nama. S. H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
